Kasnije me tok događanja doveo u Zagreb i na moje poveliko čuđenje, čuo sam neke nove riječi, mislim na one strane ili iskrivljene strane. Nekima sam mogao pogoditi značenje, a nekima baš i ne, morali su mi ih pojašnjavati.
Najprije nešto vezano uz kuće ili stambene zgrade, kako vam je već draže!Tu sam se najprije sreo s dvije riječi: lihthof i haustor. Kako sam u školi učio njemački, mogao sam pretpostaviti što znače. Pogotovo za haustor – to su ulazna vrata u kuću, a ponekad se tako naziva i manji hodnik na ulazu, odmah iza vrata.
Za lihthof sam samo nagađao, dok nisam vidio o čemu se radi. To je jedno omanje dvorište koje se nalazi unutar stambene zgrade, prema kojem su okrenuti prozori sporednih prostorija u stanovima, kako bi u njih ipak unišlo nešto svijetla i da bi se povremeno mogle prozračiti.Sada je na redu gukerl! E, to mi već nije značilo previše, dok opet nisam čuo, u kontekstu, o čemu je riječ. To vam je ono okance na ulaznim vratima u stan, „špijunka“ kako bi rekli neki, kroz koje se promatra tko stoji pred vratima.
Kada sam stigao u Zagreb, još se moglo čuti ponešto o hauzmajstorima. Sa svojim znanjem njemačkog, u prvi sam mah pomislio da je to bio nešto kao kućni majstor, koji je išao po kućama i obavljao sitne popravke. To je donekle i bilo tako, ali u razgovoru sa starijim osobama sam doznao da je bio i više od toga. Da ne zaboravim napisati, postoje i hrvatske riječi za takve osobe – pazikuća ili kućepazitelj! U većim zgradama, kakvih je na primjer mnoštvo u Donjem gradu postojao je običaj da se jedan obično manji stan u prizemlju odvoji za hauzmajstora. Budući da su zgrade bile u privatnom vlasništvu, hauzmajstor je, uz ostalo, imao zadatak voditi računa o zgradi kao dobar domaćin, a u ime vlasnika. Hauzmajstor je obavljao sitne popravke po stanovima (vodovod, struja), vodio računa o kućnom redu i miru. Hauzmajstorova žena je obično održavala čistoću u zgradi. Za uzvrat hauzmajstor je imao „krov na glavom“ koji nije plaćao. Pričalo se da su se zgrade po noći zaključavale i da bi onaj tko bi želio ući, morao pozvoniti hauzmajstoru.
Ako ste gledali starije francuske filmove, mogli ste primijetiti da je stan hauzmajstora (concierge!) bio odmah do ulaza. Na vratima je bio prozorčić, pa se moglo promatrati tko ulazi. U nekim zgradama je na ulazu u hauzmajstorov stan bila kuhinja, pa bi hauzmajstorova žena, kuhajući ručak, držala na oku sve koji prolaze hodnikom. Hauzmajstor je bio i važan izvor informacija policiji te je tako bio i važan faktor sigurnosti zgrade.Kada sam krenuo s hauzmajstorom, treba spomenuti da sam čuo i izraz hauser, meni do tada potpuno nepoznat. Dakle, hauser je zapravo bio vlasnik zgrade, kuće, recimo kućevlasnik. Hauserom su čak nazivali bivše vlasnike, nakon provedene nacionalizacije, naravno ako je bio još negdje u blizini.
Bilo je i nekih riječi, kovanica, s predmetkom haus, kada sam već s time krenuo, a kojima sam ipak mogao pogoditi značenje. To su promjerice: hausfrau – kućanica, domaćica; hausklajd – kućna haljina i hausrok – kućni kaput.Možda ste već čitali prethodne postove pa vidjeli da su Slavonci, oni urbani, u kuhinji koristili mnoštvo stranih riječi, pretežito njemačkih. Ali i od Zagrepčana sam čuo neke za mene nove, kao što je protvan. Nekada bi mi Slavonci rekli, pa to je tepsija. Radi se o posudi u kojoj se peku kolači, kruh, meso i još mnogo koječega, ali u pećnici štednjaka. Jedino što bi u Zagrebu za pećnicu rekli ror; kod nas u Slavoniji je to bila rerna. Na redu je šefla. Trenutno se ne mogu sjetiti kako smo taj dio kuhinjskog pribora zvali u Slavoniji, no, to je poveća žlica za grabljenje i dijeljenje jela. Zanimljivo, u Slavoniji smo govorili o escajgu, a Zagrebu sam čuo izraz beštek. Naravno, riječ je o priboru za jelo: žlicama, vilicama i noževima.
Dalje ću pisati pomalo nevezano, navodeći riječi onako, kako sam ih se sjetio.Više se i ne sjećam što li sam pomislio kada sam čuo za nekoga da ima dobar ancug ili da ga se pita tko mu ga je sašio ili gdje ga je kupio. Ubrzo sam shvatio da je riječ o odijelu.
Šahtova u ono davno vrijeme kod nas u Slavoniji u gradiću o kojem sam pisao nije bilo. Što li se sve naziva šahtom. Prvo, kod obiteljskih kuća, reklo bi se rupa u zemlji, na mjestu gdje ulazi vodovna cijev i gdje se nalazi vodomjer. Napisao sam „rupa u zemlji“, naravno nije to samo rupa, već je obzidana ciglom ili betonirana, s metalnim poklopcem. Onda drugo, opet „rupa u zemlji“, obzidana ili betonirana, na koju su spojene odvodne kanalizacijske cijevi s jedne strane a s druge strane cijev prema gradskoj kanalizaciji. Šahtovima čak neki nazivaju slivnike uz rubove prometnica. Kod Klaića ovih značenja čak niti nema, vidi dolje!Kada sam počeo raditi u jednoj zagrebačkoj firmi, većina ljudi oko mene u poslu je nosila kute. Nije to bilo obavezno, ali bila su takva vremena, kutama se štedjelo na svakodnevnoj odjeći, zapravo se više štitilo ono što se imalo na sebi. U prvo vrijeme smo ih kupovali, ali kasnije je, valjda u skladu s nekim propisima HTZ-a (krat. za Higijensko-Tehnička Zaštita) firma nabavljala kute za sve zaposlenike, bez obzira što radili, pa smo svi u neku ruku bili uniformirani. Kute spominjem stoga, što se nešto slično ranije u Slavoniji nazivalo glotmantl, otprilike nešto kao ogrtač od glota – glot je bila nekakva sjajna tkanina, oni koje sam ja imao prilike vidjeti bili su crne boje.
Dosta se koristila jedna riječ, kojoj nisam uspio pronaći korijen u nekakvoj stranoj riječi. To je riječ šljaker; ponajprije se odnosila na radnike, čini mi se pogotovo one koji su radili u tvornicama. Uz nju je vezan i glagol šljakati, smisao vam je jasan. Imenicu šljaka se moglo rjeđe čuti, nekim je označavala rad ili posao u širem smislu. Naravno šljaka ima i drugo značenje – otpad kod gorenja ili taljenja, primjerice (troska ili zgura bi bile hrvatske riječi).
Sada nešto o više riječi vezanih uz jedan kratku riječ, koja se u drugima koristi kao predmetak. To je riječ fuš, a prema Klaiću potječe od riječi fušer. Prvo što je fuš! Označav rad, inače redovito zaposlenih djelatnika, koji su najčešće obavljali po kućama, naravno uz naplatu. Nekada je u Zagrebu bilo podosta rašireno popravljanje televizora u fušu. Tada su se televizori i mnogo češće kvarili, a u servisima bi ih popravljali samo ako bi im ih donijeli ili dovezli. U vrijeme kada još nije bilo toliko automobila kao danas, to i nije bilo tako jednostavno. Što drugo nego pozvati fušera, koji bi lijepo došao kući, i to naravno u vrijeme kada bi se emitirao TV program ili barem test slika. Tko su bili ti fušeri? Pa vjerojatno ih je bilo dosta kojima je to bila struka ali i kojekakvih priučenih „majstora“. Sjećam se priče o jednom električaru koji je popravljao televizore na vrlo jednostavan način. Imao je kolekciju elektronki (elektronskih cijevi, lampi, kako god ih zvali), pa bi mijenjao jednu po jednu dok ne bi pronašao pokvarenu. Možda će se nekom učiniti da to nije bilo učinkovito, no ipak je bilo u mnogo slučajeva. Ako ne bi popravio kvar na taj način, rekao bi vlasniku televizora da je u pitanju ozbiljniji kvar i kao preporučio odličnog stručnjaka. Ako se nekom čini da je trebao imati popriličnu kolekciju elektronki, to ipak nije bilo tako. „Popravljao“ je samo domaće televizore, a na tržištu nije bilo mnogo modela a postojale su samo četiri tvornice u zemlji u to doba. Koliko se sjećam to su bili: RIZ, Iskra, Čajevec i Ei. Još je jedan fuš posao, vezan uz televiziju, bio aktualan u to doba – postavljanje antena po krovovima. Bio je to poprilično isplativ posao, ali i opasan zbog penjanja po krovovima starijih zgrada, traženja najpovoljnijeg mjesta za antenu, okretanje nje u pravom smjeru.
Nije samo popravljanje televizora bio raširen fuš posao, bili su tu ponajprije električarski i vodoinstalaterski radovi, ali i mnogo toga što se obavljalo po kućama. Da ne govorim o servisiranju i popravljanju automobila po garažama i dvorištima.
Opet nešto sasvim drugačije! Riječ je o kruhu i o nazivu za duguljast hljeb kruha - štruca. To se nije koristilo u Slavoniji, tamo se reklo vekna. Da ne bi ovdje bilo čuđenja vezano uz riječi kruh i hljeb i o tome što je hrvastka a što srpska riječ, najbolje je da citiram jedno mišljenje:Hljeb ili kruh ? Jesu li to dvije razlicite "stvari" ili ne?
Nisu. Bez obzira na to što danas brojni misle da je to srbizam, hljeb je normalna hrvatska riječ, ali znači različito od njegova značenja u srpskome jeziku. Hljeb je kod nas kruh okrugla oblika. Dakle, možeš imati hljeb, hljepčiće, hljeb kruha, ali hljeb i kruh nisu jedno te isto. Hljeb je u srpskome istoznačnica za naš kruh i oni ne prave razliku. Naime, često se tvrdi da je to srpska i nametnuta riječ, ali u našoj književnosti prisutna je od davnina, evo primjera:
Koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi! (Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga)
Sama je riječ kod nas od početaka - staroslavenska riječ hlĕbЪ (čita se jednako) označivala je kruh i komad okruglog kruha, a pogotovo je spominjana u misnim tekstovima jer se kao Tijelo Kristovo obično koristio takav okrugli kruh koji se potom dijelio. Stoga, i kruh i hljeb hrvatske su riječi, ali različitog značenja.
Složio bih se s ovim mišljenjem gore, pogotovo jer i Bratoljub Klaić spominje „hljeb kruha“, u smislu jedan cijeli komad kruha, vidi dolje. Jedino mislim da hljeb nije samo okrugao komad kruha, već bilo koji.Dosta za sada, možda i bude još!
Opet je u igri gospodin Bratoljub Klaić i njegov „Veliki rječnik stranih riječi“!lihthof njem. (Licht - svjetlo + Hof - dvorište) omanje dvorište između zidova velikih kuća koje služi za osiguravanje najnužnijeg svjetla ili uzduha; svjetlik, zračnjak
haustor njem. (Haus - kuća + Tor - vrata) velika vrata na kući, glavni ulaz u kućugukerl njem. (gucken - gledati, viriti) okance; dalekozor, durbin
protfan njem. (braten – peći ili Brot – kruh + Pfanne – tava) tava, tiganj, prosulja, tepsijaror njem. (Rohr – cijev) v. rern
rern njem. (Röhre) dio štednjaka u kojem se peče kruh, kolači, meso ... ; pećnica, isto i rerna, isp. roršefla njem. (schöpfen – crpsti, grabiti + Löffel – žlica, kašika) velika žlica za grabljenje jela, zaimača, kutlača, varjača
beštek njem. (Besteck) pribor za jeloescajg njem. (Esszeug) pribor za jelo (žlice, vilice, noževi)
hauzmajstor kod Klaića hauzmajster njem. (Hausmeister) pazikuća, kućepaziteljhauser kod Klaića hausher njem. (Haus – kuća + Herr – gospodar) kućevlasnik, kućegazda
hausfrau također hausherica njem. (Frau – gospođa)kućevlasnica, kuće gazdaricahausklajd njem. (Kleid – haljina) kućna haljina
hausrok njem. (Rock – kaput) kućni kaputancug njem. (Anzug) odijelo
šahta njem. (Schacht) 1. rov, grotlo, okno u rudniku; mjesto vađenja korisnih ruda; 2. vertikalni (ili kosi) hodnik pod zemljom u rudnicima, ugljenokopima i dr. s izlazom na površinu; služi za vađenje iskopanog ugljena ili rudače, za spuštanje i dizanje radnika, za ventilaciju – uopće za vetu podzemnih radova s površinomkuta njem. (Kutte) 1. dugačka haljina, mantija 2. Dugačak kaput od laganog materijala
glotmantl nema kod Klaića ali ima glot - gusto tkana sjajna pamučna tkanina, najčešće crnaštruca njem. (Strutzen) prvotno kruh umiješan poput pletenice, kasnije svaki udugačko oblikovan hljeb (za razliku od običnog okruglog oblika); isp. vekna, štricla
vekna njem. (Wecken) duguljast hljeb kruha isp. štrucaštricla njem. (Strietzel) v. štruca
Hljeb je hrvatska riječ, istina, ali ni hljeb ni vekna se više ne koriste u izrazima za kruh
OdgovoriIzbriši