Malo i po Zagrebu

Kako ste već mogli primijetiti, neke moje ranije pisanije bile su vezane pretežito uz mnoštvo stranih riječi, ponajčešće iskrivljenih, koje sam čuo i zapamtio ih nekada davno dok sam živio u jednom omanjem gradiću u Slavoniji. Ipak treba reći, da ne bi bilo zabune, da se radilo o urbanoj sredini i da se po selima govorilo drugačije.

Kasnije me tok događanja doveo u Zagreb i na moje poveliko čuđenje, čuo sam neke nove riječi, mislim na one strane ili iskrivljene strane. Nekima sam mogao pogoditi značenje, a nekima baš i ne, morali su mi ih pojašnjavati.

Najprije nešto vezano uz kuće ili stambene zgrade, kako vam je već draže!

Tu sam se najprije sreo s dvije riječi: lihthof i haustor. Kako sam u školi učio njemački, mogao sam pretpostaviti što znače. Pogotovo za haustor – to su ulazna vrata u kuću, a ponekad se tako naziva i manji hodnik na ulazu, odmah iza vrata.

Za lihthof sam samo nagađao, dok nisam vidio o čemu se radi. To je jedno omanje dvorište koje se nalazi unutar stambene zgrade, prema kojem su okrenuti prozori sporednih prostorija u stanovima, kako bi u njih ipak unišlo nešto svijetla i da bi se povremeno mogle prozračiti.

Sada je na redu gukerl!  E, to mi već nije značilo previše, dok opet nisam čuo, u kontekstu, o čemu je riječ. To vam je ono okance na ulaznim vratima u stan, „špijunka“ kako bi rekli neki, kroz koje se promatra tko stoji pred vratima.

Kada sam stigao u Zagreb, još se moglo čuti ponešto o hauzmajstorima. Sa svojim znanjem njemačkog, u prvi sam mah pomislio da je to bio nešto kao kućni majstor, koji je išao po kućama i obavljao sitne popravke. To je donekle i bilo tako, ali u razgovoru sa starijim osobama sam doznao da je bio i više od toga. Da ne zaboravim napisati, postoje i hrvatske riječi za takve osobe – pazikuća ili kućepazitelj!

U većim zgradama, kakvih je na primjer  mnoštvo u Donjem gradu postojao je običaj da se jedan obično manji stan u prizemlju odvoji za hauzmajstora. Budući da su zgrade bile u privatnom vlasništvu, hauzmajstor je, uz ostalo, imao zadatak voditi računa o zgradi kao dobar domaćin, a u ime vlasnika. Hauzmajstor je obavljao sitne popravke po stanovima (vodovod, struja), vodio računa o kućnom redu i miru. Hauzmajstorova žena je obično održavala čistoću u zgradi. Za uzvrat hauzmajstor je imao „krov na glavom“ koji nije plaćao. Pričalo se da su se zgrade po noći zaključavale i da bi onaj tko bi želio ući, morao pozvoniti hauzmajstoru.

Ako ste gledali starije francuske filmove, mogli ste primijetiti da je stan hauzmajstora (concierge!)  bio odmah do ulaza. Na vratima je bio prozorčić, pa se moglo promatrati tko ulazi. U nekim zgradama je na  ulazu u hauzmajstorov stan bila kuhinja, pa bi hauzmajstorova žena, kuhajući ručak, držala na oku sve koji prolaze hodnikom. Hauzmajstor je bio i važan izvor informacija policiji te je tako bio i važan faktor sigurnosti zgrade.

Kada sam krenuo s hauzmajstorom, treba spomenuti da sam čuo i izraz hauser, meni do tada potpuno nepoznat. Dakle, hauser je zapravo bio vlasnik zgrade, kuće, recimo kućevlasnik. Hauserom su čak nazivali bivše vlasnike, nakon provedene nacionalizacije, naravno ako je bio još negdje u blizini.

Bilo je i nekih riječi, kovanica, s predmetkom haus, kada sam već s time krenuo, a kojima sam ipak mogao pogoditi značenje. To su promjerice: hausfrau – kućanica, domaćica; hausklajd – kućna haljina i hausrok – kućni kaput.

Možda ste već čitali prethodne postove pa vidjeli da su Slavonci, oni urbani, u kuhinji koristili mnoštvo stranih riječi, pretežito njemačkih. Ali i od Zagrepčana sam čuo neke za mene nove, kao što je protvan. Nekada bi mi Slavonci rekli, pa to je tepsija. Radi se o posudi u kojoj se peku kolači, kruh, meso i još mnogo koječega, ali u pećnici štednjaka. Jedino što bi u Zagrebu za pećnicu rekli ror; kod nas u Slavoniji je to bila rerna. Na redu je šefla. Trenutno se ne mogu sjetiti kako smo taj dio kuhinjskog pribora zvali u Slavoniji, no, to je poveća žlica za grabljenje i dijeljenje jela. Zanimljivo, u Slavoniji smo govorili o escajgu, a Zagrebu sam čuo izraz beštek. Naravno, riječ je o priboru za jelo: žlicama, vilicama i noževima.

Dalje ću pisati pomalo nevezano, navodeći riječi onako, kako sam ih se sjetio.

Više se i ne sjećam što li sam pomislio kada sam čuo za nekoga da ima dobar ancug ili da ga se pita tko mu ga je sašio ili gdje ga je kupio. Ubrzo sam shvatio da je riječ o odijelu.

Šahtova u ono davno vrijeme kod nas u Slavoniji u gradiću o kojem sam pisao nije bilo. Što li se sve naziva šahtom. Prvo, kod obiteljskih kuća, reklo bi se rupa u zemlji, na mjestu gdje ulazi vodovna cijev i gdje se nalazi vodomjer. Napisao sam „rupa u zemlji“, naravno nije to samo rupa, već je obzidana ciglom ili betonirana, s metalnim poklopcem. Onda drugo, opet „rupa u zemlji“, obzidana ili betonirana, na koju su spojene odvodne kanalizacijske cijevi s jedne strane a s druge strane cijev prema gradskoj kanalizaciji. Šahtovima čak neki nazivaju slivnike uz rubove prometnica. Kod Klaića ovih značenja čak niti nema, vidi dolje!

Kada sam počeo raditi u jednoj zagrebačkoj firmi, većina ljudi oko mene u poslu je nosila kute. Nije to bilo obavezno, ali bila su takva vremena, kutama se štedjelo na svakodnevnoj odjeći, zapravo se više štitilo ono što se imalo na sebi. U prvo vrijeme smo ih kupovali, ali kasnije je, valjda u skladu s nekim propisima HTZ-a (krat. za  Higijensko-Tehnička Zaštita) firma nabavljala kute za sve zaposlenike, bez obzira što radili, pa smo svi u neku ruku bili uniformirani. Kute spominjem stoga, što se nešto slično ranije u Slavoniji nazivalo glotmantl, otprilike nešto kao ogrtač od glota – glot je bila nekakva sjajna tkanina, oni koje sam ja imao prilike vidjeti bili su crne boje.
Dosta se koristila jedna riječ, kojoj nisam uspio pronaći korijen u nekakvoj stranoj riječi. To je riječ šljaker; ponajprije se odnosila na radnike, čini mi se pogotovo one koji su radili u tvornicama. Uz nju je vezan i glagol šljakati, smisao vam je jasan. Imenicu šljaka se moglo rjeđe čuti, nekim je označavala rad ili posao u širem smislu. Naravno šljaka ima i drugo značenje – otpad kod gorenja ili taljenja, primjerice (troska ili zgura bi bile hrvatske riječi).
Sada nešto o više riječi vezanih uz jedan kratku riječ, koja se u drugima koristi kao predmetak. To je riječ fuš, a prema Klaiću potječe od riječi fušer. Prvo što je fuš! Označav rad, inače redovito zaposlenih djelatnika, koji su najčešće obavljali po kućama, naravno uz naplatu. Nekada je u Zagrebu bilo podosta rašireno popravljanje televizora u fušu. Tada su se televizori i mnogo češće kvarili, a u servisima bi ih popravljali samo ako bi im ih donijeli ili dovezli. U vrijeme kada još nije bilo toliko automobila kao danas, to i nije bilo tako jednostavno. Što drugo nego pozvati fušera, koji bi lijepo došao kući, i to naravno u vrijeme kada bi se emitirao TV program ili barem test slika. Tko su bili ti fušeri? Pa vjerojatno ih je bilo dosta kojima je to bila struka ali i kojekakvih priučenih „majstora“. Sjećam se priče o jednom električaru koji je popravljao televizore na vrlo jednostavan način. Imao je kolekciju elektronki (elektronskih cijevi, lampi, kako god ih zvali), pa bi mijenjao jednu po jednu dok ne bi pronašao pokvarenu. Možda će se nekom učiniti da to nije bilo učinkovito, no ipak je bilo u mnogo slučajeva. Ako ne bi popravio kvar na taj način, rekao bi vlasniku televizora da je u pitanju ozbiljniji kvar i kao preporučio odličnog stručnjaka. Ako se nekom čini da je trebao imati popriličnu kolekciju elektronki, to ipak nije bilo tako. „Popravljao“ je samo domaće televizore, a na tržištu nije bilo mnogo modela a postojale su samo četiri tvornice u zemlji u to doba. Koliko se sjećam to su bili: RIZ, Iskra, Čajevec i Ei. Još je jedan fuš posao, vezan uz televiziju, bio aktualan u to doba – postavljanje antena po krovovima. Bio je to poprilično isplativ posao, ali i opasan zbog penjanja po krovovima starijih zgrada, traženja najpovoljnijeg mjesta za antenu, okretanje nje u pravom smjeru.

Nije samo popravljanje televizora bio raširen fuš posao, bili su tu ponajprije električarski i vodoinstalaterski radovi, ali i mnogo toga što se obavljalo po kućama. Da ne govorim o servisiranju i popravljanju automobila po garažama i dvorištima.

Opet nešto sasvim drugačije! Riječ je o kruhu i o nazivu za duguljast hljeb kruha  - štruca. To se nije koristilo u Slavoniji, tamo se reklo vekna. Da ne bi ovdje bilo čuđenja vezano uz riječi kruh i hljeb i o tome što je hrvastka a što srpska riječ, najbolje je da citiram jedno mišljenje:

Hljeb ili kruh ? Jesu li to dvije razlicite "stvari" ili ne?

Nisu. Bez obzira na to što danas brojni misle da je to srbizam, hljeb je normalna hrvatska riječ, ali znači različito od njegova značenja u srpskome jeziku. Hljeb je kod nas kruh okrugla oblika. Dakle, možeš imati hljeb, hljepčiće, hljeb kruha, ali hljeb i kruh nisu jedno te isto. Hljeb je u srpskome istoznačnica za naš kruh i oni ne prave razliku. Naime, često se tvrdi da je to srpska i nametnuta riječ, ali u našoj književnosti prisutna je od davnina, evo primjera:

Koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi! (Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga)

Sama je riječ kod nas od početaka - staroslavenska riječ hlĕbЪ (čita se jednako) označivala je kruh i komad okruglog kruha, a pogotovo je spominjana u misnim tekstovima jer se kao Tijelo Kristovo obično koristio takav okrugli kruh koji se potom dijelio. Stoga, i kruh i hljeb hrvatske su riječi, ali različitog značenja.

Složio bih se s ovim mišljenjem gore, pogotovo jer i Bratoljub Klaić spominje „hljeb kruha“, u smislu jedan cijeli komad kruha, vidi dolje. Jedino mislim da hljeb nije samo okrugao komad kruha, već bilo koji.

Dosta za sada, možda i bude još!

Opet je u igri gospodin Bratoljub Klaić i njegov „Veliki rječnik stranih riječi“!

lihthof njem. (Licht -  svjetlo + Hof -  dvorište) omanje dvorište između zidova velikih kuća koje služi za osiguravanje najnužnijeg svjetla ili uzduha; svjetlik, zračnjak

haustor njem. (Haus - kuća + Tor -  vrata) velika vrata na kući, glavni ulaz u kuću

gukerl njem. (gucken -  gledati, viriti) okance; dalekozor, durbin

protfan njem. (braten – peći ili Brot – kruh + Pfanne – tava) tava, tiganj, prosulja, tepsija

ror njem. (Rohr – cijev) v. rern

rern njem. (Röhre) dio štednjaka u kojem se peče kruh, kolači, meso ... ; pećnica, isto i rerna, isp. ror

šefla njem. (schöpfen – crpsti, grabiti + Löffel – žlica, kašika) velika žlica za grabljenje jela, zaimača, kutlača, varjača

beštek njem. (Besteck) pribor za jelo

escajg njem. (Esszeug) pribor za jelo (žlice, vilice, noževi)

hauzmajstor kod Klaića hauzmajster njem. (Hausmeister) pazikuća, kućepazitelj

hauser kod Klaića hausher njem. (Haus – kuća + Herr – gospodar) kućevlasnik, kućegazda

hausfrau također hausherica njem. (Frau – gospođa)kućevlasnica, kuće gazdarica

hausklajd njem. (Kleid – haljina) kućna haljina

hausrok njem. (Rock – kaput) kućni kaput

ancug njem. (Anzug) odijelo

šahta njem. (Schacht)  1. rov, grotlo, okno u rudniku; mjesto vađenja korisnih ruda;  2. vertikalni (ili kosi) hodnik pod zemljom u rudnicima, ugljenokopima i dr. s izlazom na površinu; služi za vađenje iskopanog ugljena ili rudače, za spuštanje i dizanje radnika, za ventilaciju – uopće za vetu podzemnih radova s površinom

kuta njem. (Kutte)  1. dugačka haljina, mantija  2. Dugačak kaput od laganog materijala

glotmantl nema kod Klaića ali ima glot  - gusto tkana sjajna pamučna tkanina, najčešće crna

štruca njem. (Strutzen) prvotno kruh umiješan poput pletenice, kasnije svaki udugačko oblikovan hljeb (za razliku od običnog okruglog oblika); isp. vekna, štricla

vekna njem. (Wecken) duguljast hljeb kruha isp. štruca

štricla njem. (Strietzel) v. štruca

Još malo šala o nudistima

Mali Ivica na nudističkoj plaži

Mama i tata odlučili povesti malog Ivicu po prvi puta na nudističku plažu. Ivici je bilo već šest godina pa su mislili da neće više biti previše problema s njim. Možda su to mogli napraviti i ranije, ali procijenili su da je baš tada bilo vrijeme za to.

Smjestili se oni tako, mama skinula Ivicu gologa, nije mu bilo čudno i do tada se kupao gol. Onda su se i njih oboje skinuli, nisu ništa govorili pri tome, Ivica je ionako vidio svugdje naokolo gole ljude, pa su mislili da njihovo skidanje malom neće biti čudno. I nije bilo, jedino ih je Ivica ipak na časak dobro promotrio pa otrčao na plažu. Oni su se namjestili za sunčanje.

Nakon nekog vremena eto ti Ivice nazad.

-          Mama, mama, mogu te nešto pitati? – Zapita Ivica mamu.

-          Možeš sine!  – Reče mama, ipak s malim oklijevanjem, misleći što će se izroditi iz toga.

-          Mama, a zašto neke tete imaju cicke veće od tvojih?  – Upita Ivica, reklo bi se čak pomalo u čudu.

Mami je malo odlaknulo, nije joj se činilo baš opako pitanje. Malo razmisli, pa odgovori.

-           Ah, to! Što su im cicke veće ... to su tete bedastije.

-           A, tako!  – Odvrati Ivica i otrči opet na plažu, ovaj puta prema obali. Mama je gledala za njim, ali mali nije ulazio u more, samo je šetkao po plićaku.

No, nije to dugo potrajalo, evo ga  opet k mami i opet s pitanjem.

-          Mama, a zašto neki stričeki imaju pimpače veće od tatinog?

Mama je sada već bila spremna za odgovor, naravno u istom stilu kao kod prethodnog pitanja.

-          Čuj, to ti je kao i s cickama.  Što su im pimpači veći ... to su stričeki bedastiji.

Ivica je sada već bio pomalo umoran, pa je samo šetkao po plaži i uskoro se vratio k mami.

-          Mama, znaš što sam vidio?  – Sada već nekako veselije. –  Tata razgovara s najbedastijom tetom na plaži. Što duže razgovara i on je sve bedastiji!!!  

Nudist sa šeširom

Jedan  se golać sunčao na nudističkoj plaži. Ležao je na leđima, a preko pimpača je stavio šešir. Više zbog toga da mu pimpač ne bi izgorio na suncu a manje zbog neke pristojnosti, kako eventualno ne bi došlo do nekontrolirane ukrutbe.

Prolazila jedna damica pokraj njega, pogledala ga pa rekla, smijućie se pri tome.

-          Da ste pravi džentlemen, podigli bi taj šešir kada dama prolazi.

Ovaj je odmjeri, podigne obrve, pa reče, također uz smiješak na lici.

-          Gospođo, da ste pravi komad, šešir bi se sam podigao.

 Samo sunčanje bez ijedne krpice

Ovo se zbivalo u jednom manjem hotelu negdje na moru. Makar je hotel bio omanji, bio je najviša zgrada u okolini.

Priča se vrti oko jedne damice koja se voljela sunčati gola, ali nije imala nigdje priliku za to osim na ravnom krovu hotela. To je otkrila nakon što je već nekoliko dana boravila ondje, ali nakon toga je redovito to činila. Kako je već spomenuto nije ju se moglo vidjeti ni s koje obližnje zgrade, a nitko nije niti običavao dolaziti gore na krov.

Dolazila je tamo više dana za redom, nije se baš uvijek smjestila na isto mjesto. Obično bi ležala na ručniku, ali jedan dan je otkrila jednu prilično ravnu površinu, malo je očistila i lijepo se ispružila na trbuhu. Ležala je tako neko vrijeme, uživala, kada je začula korake. Brzo je zgrabila ručnik i prebacila ga preko sebe.

Pojavio se jedan muškarac rekao joj, prilično ljubazno, doduše:

-          Gospođo, ipak se ne biste trebali goli sunčati ovdje. Molim Vas obucite kupaći kostim.

-          A, zašto? – Zapitala je pomalo zbunjena. – Nikome ne smetam ovdje, nitko se još nije bunio, zapravo me nitko niti ne može vidjeti.

-          Moguće je sve to, ali danas ste se ispružili na staklenom krovu restorana.

Čuvajte se nudista homića

Jedan pomalo znatiželjan mladac prolazio jednim turističkim mjestom i ugledao ograđenu plažu na kojoj je bilo mnoštvo golih ljudi. Došao je do ulaza, zapravo nekakve recepcije, gdje je pisalo „Nudistički klub“, te bila izvješena ploča s cijenom članarine i još ponešto.

Pogledao je na recepciju, pa se iznenadio, tamo je sjedila jedna prsata plavuša, gola golcata, sve u svemu pravi komad. Počelo mu se sve više sviđati pa je pristupio i ljubazno zapitao.

-          Gospodična, što je to ovdje, molit ću lijepo?

Ova ga odmjeri, pomalo u čudu što to taj pita ali ipak uzvrati.

-          Gospodine, ovo vam je zatvoreni nudistički klub u koji pristup imaju samo članovi.

-          Aha, a što vi radite ovdje? – Zapita on, pomalo naivno.

-          Skinemo svu odjeću i družimo se s prirodom. Želite li se možda učlaniti?

-          Baš krasno, budem odmah!

Uplatio on članarinu, pošao unutra, čak je mogao odjeću ostaviti u garderobi, tako je to bilo kada je riječ o klubu. Dakle, skinuo se i pošao prošetati.

Šetao on tako, šetao jednom stazom, usput onako ispod oka pogledavao komade, dok nije došao do jedne ploče na kojoj je velikim slovima pisalo „Čuvajte se homoseksualaca“. Malo se začudio, pomislio baš je bez veze napisano.

Nastavio je šetnju dalje po istoj stazi dok nije stigao doj još jedne ploče s istim natpisom. Čudio se sve više, ali nastavio šetnju.

Tada je stigao do jedne manje travnate čistine na koju je bila postavljena jedna mala pločica, sasvim dolje u travi. Sagnuo se da pogleda što sada piše, kada ono, pisalo je:

„Žao mi je, ali dva puta si bio upozoren!“