Obrtnici, zanatlije, majstori ... (1)

Naravno da se i ovdje pojavljuje mnoštvo stranih riječi, barem je nekada tako bilo, ponajprije njemačkih, ali ima i turskih, a ponešto i drugih. Neke su preuzete izravno, a neke su bogme iskrivljene.

Ne znam zašto, ali uvijek sam se čudio koliko je zapravo naziva za obrtnike počinjalo slovom „š“! Pa da krenemo s njima.

Špengler  bi bio limar. Vjerojatno je ovo mnogima nepoznata riječ, ali u ono vrijeme se zaista koristila. Ne sjećam se točno što su oni radili osim dvije stvari. Izrađivali su, popravljali i montirali rine. To je također jedna rjeđe korištena riječ, a znači oluke ili žljebove. Drugo čega se sjećam su popravci raznih limenih uporabnih predmeta, kao što su razne kante ili vjedra. Najčešće su lemljenjem popravljali rupe u njima. Posebice su mi ostali u sjećanju stari emajlirani lavori, kojima bi znalo prohrđati dno, pa ovakav majstor zalemio novo dno od običnog pleha. Sada mi je pala na pamet još jedna rjeđe korištena riječ – vaštiš. To zapravo bijaše stalak za umivaonik, mogao je biti izrađen od lima, ali i od drveta. Gore je imao okrugao otvor u koji bi se stavio umivaonik. Na vaštišu je trebalo biti mjesta za sapun i bokal  za vodu. Uz to, negdje su trebali stajati i peškiri (ručnici), najčešće u obliku neke šipke preko koje bi se peškiri prebacili, tako da se mogu sušiti poslije korištenja.

Šnajder, e to je većini poznato, to je naravno krojač. U ona davna vremena nije baš bilo tvornica pa niti prodavaonica konfekcije. Stoga je tadašnjim šnajderima ipak glavni posao bilo šivanje. Šnajderi za mušku odjeću su većinom šivali odijela i kapute. Zanimljivo, tada su se nosili zimski, ali i proljetni kaputi, kako smo ih onda nazivali. Kada se htjelo nešto dati sašiti kod šnajdera, onda se trebalo negdje kupiti štof, a dilema je bila da li kupiti cugeher ili ga šnajder već ima. U cugeher su spadali: futer, vatelin, puceta ... Za zimske kapute popularna se tkanina nazivala krombi – ne samo popularna, već i prilično skupa, pa si je baš nije mogao svatko priuštiti. Ponekad se i kaput od takve tkanine i sam nazivao krombi. Sjećam da su takvi kaputi bili izrazito teški, što je zapravo nezamislivo u današnje vrijeme. Još nečega se ponekad sjetim, radi se o peglama, koje su tada koristili muški šnajderi. Bile su izrazito teške, nije tada bilo električnih, pa su se zagrijavale u ili na peći.

Žensku odjeću su šivale šnajderice. Tu sam već malo slabiji, ne sjećam se baš previše nekih stranih naziva. Recimo, ipak šos s faldama. Dakle suknja s naborima, na kojoj je mogao biti rajsferšlus. Onda špilhozne, za njih ne znam tko ih je šivao, „muški“ ili „ženski“ šnajder. To su bile nekakve dječje hlačice, sjećam se da sam ih i ja nosio. Ove moje su bile kratke s tregerima. Zapravo, dugo je trebalo dok sam dobio duge hlače, čak su dečki i po zimi nosili kratke hlače. Mogli ste to vidjeti u ponekim filmovima. Kada sam već spomenuo pegle, koje su koristili muški šnajderi, napisat ću nešto i o onima kakve su imale šnajderice i kakve su se koristile po kućama. Jedan lijepi primjerak možete vidjeti ovdje. U njih se stavljao drveni ugljen (namjerno ovdje ne pišem ćumur – taj se turcizam kod nas ipak nije koristio!), koji se trebao razgorjeti, zapravo tinjati, kako bi pegla bila topla. One rupe sa strane na takvoj pegli su imale svrhu ulaska zraka u njih, a osoba koja bi peglala, povremeno bi držala peglu u ruci i mahala njome kako bi se ugljen opet pomalo razgorio. Tako vam je to bilo prije nego su se pojavila električna glačala – o tome možda bude nešto napisano kasnije.

Na kraju ovoga posta je šuster. Dakle, postolar ili cipelar - rijetko je izrađivao novu obuću, mnogo češće se radilo o raznim popravcima. Govorili smo: „Moram dati pođoniti ove cipele!“, misleći kako su se postojeći potplati već podosta izlizali. Šuster bi onda nalijepio ili pribio nove. Obično bi pribio i špicplehe – male metalne srpolike pločice za zaštitu vrhova i krajeva peta cipela. Po posebnoj želji, postolar bi po đonu i peti zabio šunegle  - nešto slično metalnim čavlima, s otprilike poluokruglom glavom i naborima. Cipele sa šuneglama su posebno bile dobre zimi za klizanje po zaleđenim površinama, po baricama na pločniku. Za visoke zimske cipele smo koristili naziv bakandže. Ima još jedna riječ, vezana uz šustere, to je čiriz  -  zapravo se radi o postolarskom ljepilu. Kao klinci smo ga koristili za ljepljene guma na reketima za stolni tenis, izmolili bi manju količinu od šustera.

Bit će toga još!

Na kraju opet nekoliko objašnjenja iz „Rječnika stranih riječi“ autora B. Klaića!

špengler njem. (Spengler – limar)

rina njem. (Rinne) žlijeb, oluk
lavor fran. (lavoir) umivaonik
pleh njem. (Blech) lim
vaštiš njem. (waschen – prati, umivati + Tisch – stol) ponajprije: stalak za umivaonik
bokal tal. (boccale) krčag, vrč, pehar
peškir tur. (peškir) ručnik, ubrus
šnajder njem. (Schneider – krojač)
štof njem. (Stoff) sukno, tkanina za odijelo
cugeher njem. (Zugehöhr) pribor, osobito za odijelo (podstava, dugmeta, i sl.)
futer njem. (Futter) podstava za odijelo
vatelin (od vata) pamučne ili vunene izrađevine za podstavljanje zimskih kaputa
krombi engl. (crombie) teško sukno za zimske kapute
pegla njem. (Bügel) glačalo
šos njem. (Schoss) suknja
falda, falta njem. (Falte) nabor, bora
rajsferšlus njem. (Reissverschluss) zupčani zatvarač, zatvarač na poteg
špilhozne njem. (Spiel – igra + Hose – hlače) dječje hlačice
treger njem. (Träger) inače razni nosač, ovdje remeni koji bi se prebacili preko ramena, a rađeni od iste tkanine kao i hlačice
šuster njem. (Schuster – postolar, obućar, cipelar)   šunegle
pođoniti, od đon tur. (gön – koža) staviti nove potplate
špicpleh njem. (Spitze – šiljak, vrh + Blech – lim) omanja metalna pločica s rupicama što se pribija na vrhove i pete cipela
šunegla njem. (Schuh – cipela + Nagel – čavao) čavao za potkivanje cipela
bakandža mađ. (bakancs, bokkancs) vrsta teške obuće, cokula
čiriz, ćiriš tur. (ćiriš) postolarsko ljepilo

Kuća i oko nje

Opisujem kuću u kojoj sam proveo djetinjstvo, ali već godinama ne živim ondje.

U ovu smo se kuću doselili jako davno, tako da se ne morate čuditi, kako to sve skupa izgleda u mojem opisu. Kuća je bila u nizu s nekoliko njih, što će reći da su se držale jedna druge. Na ulicu su gledala četiri prozora, a sa strane je bila velika kapija, kroz koju se ulazilo u ajnfort. Kapija je bila dvokrilna, s dva jako debela i teška krila, visoka toliko, da su mogla proći natovarena kola, čak i ako je na njima bila povelika hrpa sijena. Ajnfort je bio zapravo dugi natkriveni prolazni hodnik, dugačak jedno pet metara. Sjećam se da je nasred stropa visjela žarulja, na kojoj su ponekad lastavice napravile gnijezdo. Mogli ste, nadam se shvatiti, da je iznad ajnforta bio i krov i tavan, dakle bio je potpuno u sklopu kuće!

Kroz ajnfort se ulazilo u dvorište, i to u prvo, jer je postojalo još jedno, ograđeno od prvoga. U ovom drugom su obično šetale kokoši, a u njemu je bio i svinjac. Parcela je bila relativno uska, ali dugačka, tako da je nakon drugog dvorišta bila bašča. Naravno, u njoj se sijalo i sadilo razno povrće, a bilo je i par voćki u njoj.

Dakle, spomenuo sam četiri prozora s ulice, možete pretpostaviti da su ondje bile dvije sobe. Jednu smo nazivali šlafcimer, a drugu špajzcimer. U spavaćoj su sobi (šlafcimeru) bili ebeti  i psiha, te ormani (da, tako se onda ondje govorilo!). Ebeti su naravno bračni kreveti, a psiha mi je kao klincu uvijek bila pomalo tajanstven komad namještaja. Bitno je bilo da je imala prilično velik špigl, na nečemu što je izgledalo kao niži toaletni ormarić.

Jedna mala digresija za ilustraciju kako se onda znalo govoriti! Na primjer, moglo se čuti: „Tek su se oženili, a već su si kupili šlafcimer!“ Naravno, nije riječ o tome da su kupili spavaću sobu, već namještaj za nju.

Kada sam već počeo nabrajati, nastavit ću s ostalim prostorijama: kuhinja sa špajzom, forcimer  i badecimer. Da, bila je jedna prostorija, koja je proglašena kupaonicom (badecimer). U njoj je bila povelika vana, a voda se grijala na furuni, koja se ložila drvima. Olakšavajuća okolnost bijaše u tome, što je postojao priključak na odžak, tako da je furuna bez problema bila spojena na njega i to dudama. Duda je naravno bila dimovodna cijev, ali porijeklo te riječi nisam uspio pronaći. Vodovoda tada nije bilo, pa se voda u kantama donosila s bunara.

Spomenut ću još jednu prostoriju koju smo nazivali vaškuhinja. Izvorno bi to bila praonica rublja, ali nama je služila za više toga. U njoj je stvarno bio kotao s ložištem, pa se u njemu iskuhavalo rublje. Ali, služila je i kao ljetna kuhinja, moglo se u njoj ponešto skuhati, kada se nije za većih vrućina željelo zagrijavati ostali dio kuće. Jednom godišnje bi poslužila kod klanja svinja, i njoj su se obavljali završni radovi, na toplom, jer su se svinje ipak klale za hladnijeg vremena. Mljelo se meso za kobasice, rezalo za švargl  i krvenice. Ovi su se i kuhali u kotlu. Zanimljivo je da se tekućina u kojoj su se kuhali koristila za izradu domaćeg sapuna, zajedno s još nekim mesnim otpacima. Ne sjećam se točno postupka, ali mi se čini da je za izradu sapuna trebao i laugnštajn. To se onda sve zajedno kuhalo u kotlu i poslije izlilo u nekakav sandučić. Kad bi se takav sapun skrutnuo, rezao se na kocke i to napetom žicom. Kocke su imale bridove veličine oko 8 cm, dakle prilično su bile velike.

Da ne bi bilo zabune, treba naglasiti da krvenice nipošto nisu isto što i krvavice u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske. To je bila jedna vrsta kobasica u koju su dolazili manje vrijedni dijelovi svinje i naravno krv. One su se kuhale, kako sam spomenuo, a poslije se nakratko i dimile u pušnici. Isto tako niti krvenice i švargli nisu ista stvar kao što neki možda misle.

Da završim sada s opisivanjem kuće s opisom onoga ispred nje, to jest ulice. Po sredini ulice je bio drum, sa svake strane šamci, a ispred svakog ulaza u kuće bile su ćuprije – da baš tako smo onda govorili.

Ako ste slučajno naletjeli na ovaj moj blog, slobodno napišite svoj komentar, kakav god bio. Shvatili ste, vjerojatno, da se pokušavam sjetiti kojekakvih stranih riječi ili iskrivljenih stranih riječi, koje su se nekada koristile o mom bivšem kraju. Možda ovo u nastavku i nećete čitati, ali nekome će to valjda biti zanimljivo. To su zapravo objašnjenja iz „Rječnika stranih riječi“ Bratoljuba Klaića.

kapija tur. (kapi, kapu) velika vrata, veža
ajnfort njem. (Einfahrt) velika ulazna kapija kroz koju mogu proći kola; velika veža, veliki ulazni hodnik
šlafcimer njem. (schlafen – spavati + Zimmer – soba) spavaća soba, spavaonica
špajscimer njem. (speisen – jesti + Zimmer – soba) soba za blagovanje, blagovaonica
špajza, špajz njem. (Speise – jelo, hrana) spremnica za hranu (obično pored kuhinje), smočnica, ostava
forcimer njem. (vor – ispred + Zimmer – soba) predsoblje, hal
ebetni njem. (Ehe – brak + Bett – krevet) bračni kreveti
psiha – dio pokućstva sa zrcalom pred kojim se obično „pravi toaleta“
špigl njem. (Spiegel) ogledalo, zrcalo
vana njem. (Wanne) kada za kupanje, kaca
furuna tur. (fyryn) peć
odžak tur. (odžak) dimnjak; ložište, ognjište, itd.
bunar tur. (bunar) zdenac, studenac, kladenac
vaškuhinja njem. (waschen – prati) praonica rublja
laugnštajn njem. (Laugen – lug + Stein – kamen) lužni kamen, lužina
švargl njem. (Schwarte – kožurica, debela koža na slanini) tlačenica
drum cesta, put – valjda tur.?
ćuprija tur. (köprü) most
šamac jarak – valjda tur.?