U ovu smo se kuću doselili jako davno, tako da se ne morate čuditi, kako to sve skupa izgleda u mojem opisu. Kuća je bila u nizu s nekoliko njih, što će reći da su se držale jedna druge. Na ulicu su gledala četiri prozora, a sa strane je bila velika kapija, kroz koju se ulazilo u ajnfort. Kapija je bila dvokrilna, s dva jako debela i teška krila, visoka toliko, da su mogla proći natovarena kola, čak i ako je na njima bila povelika hrpa sijena. Ajnfort je bio zapravo dugi natkriveni prolazni hodnik, dugačak jedno pet metara. Sjećam se da je nasred stropa visjela žarulja, na kojoj su ponekad lastavice napravile gnijezdo. Mogli ste, nadam se shvatiti, da je iznad ajnforta bio i krov i tavan, dakle bio je potpuno u sklopu kuće!
Kroz ajnfort se ulazilo u dvorište, i to u prvo, jer je postojalo još jedno, ograđeno od prvoga. U ovom drugom su obično šetale kokoši, a u njemu je bio i svinjac. Parcela je bila relativno uska, ali dugačka, tako da je nakon drugog dvorišta bila bašča. Naravno, u njoj se sijalo i sadilo razno povrće, a bilo je i par voćki u njoj.
Dakle, spomenuo sam četiri prozora s ulice, možete pretpostaviti da su ondje bile dvije sobe. Jednu smo nazivali šlafcimer, a drugu špajzcimer. U spavaćoj su sobi (šlafcimeru) bili ebeti i psiha, te ormani (da, tako se onda ondje govorilo!). Ebeti su naravno bračni kreveti, a psiha mi je kao klincu uvijek bila pomalo tajanstven komad namještaja. Bitno je bilo da je imala prilično velik špigl, na nečemu što je izgledalo kao niži toaletni ormarić.
Jedna mala digresija za ilustraciju kako se onda znalo govoriti! Na primjer, moglo se čuti: „Tek su se oženili, a već su si kupili šlafcimer!“ Naravno, nije riječ o tome da su kupili spavaću sobu, već namještaj za nju.
Kada sam već počeo nabrajati, nastavit ću s ostalim prostorijama: kuhinja sa špajzom, forcimer i badecimer. Da, bila je jedna prostorija, koja je proglašena kupaonicom (badecimer). U njoj je bila povelika vana, a voda se grijala na furuni, koja se ložila drvima. Olakšavajuća okolnost bijaše u tome, što je postojao priključak na odžak, tako da je furuna bez problema bila spojena na njega i to dudama. Duda je naravno bila dimovodna cijev, ali porijeklo te riječi nisam uspio pronaći. Vodovoda tada nije bilo, pa se voda u kantama donosila s bunara.
Spomenut ću još jednu prostoriju koju smo nazivali vaškuhinja. Izvorno bi to bila praonica rublja, ali nama je služila za više toga. U njoj je stvarno bio kotao s ložištem, pa se u njemu iskuhavalo rublje. Ali, služila je i kao ljetna kuhinja, moglo se u njoj ponešto skuhati, kada se nije za većih vrućina željelo zagrijavati ostali dio kuće. Jednom godišnje bi poslužila kod klanja svinja, i njoj su se obavljali završni radovi, na toplom, jer su se svinje ipak klale za hladnijeg vremena. Mljelo se meso za kobasice, rezalo za švargl i krvenice. Ovi su se i kuhali u kotlu. Zanimljivo je da se tekućina u kojoj su se kuhali koristila za izradu domaćeg sapuna, zajedno s još nekim mesnim otpacima. Ne sjećam se točno postupka, ali mi se čini da je za izradu sapuna trebao i laugnštajn. To se onda sve zajedno kuhalo u kotlu i poslije izlilo u nekakav sandučić. Kad bi se takav sapun skrutnuo, rezao se na kocke i to napetom žicom. Kocke su imale bridove veličine oko 8 cm, dakle prilično su bile velike.
Da ne bi bilo zabune, treba naglasiti da krvenice nipošto nisu isto što i krvavice u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske. To je bila jedna vrsta kobasica u koju su dolazili manje vrijedni dijelovi svinje i naravno krv. One su se kuhale, kako sam spomenuo, a poslije se nakratko i dimile u pušnici. Isto tako niti krvenice i švargli nisu ista stvar kao što neki možda misle.
Da završim sada s opisivanjem kuće s opisom onoga ispred nje, to jest ulice. Po sredini ulice je bio drum, sa svake strane šamci, a ispred svakog ulaza u kuće bile su ćuprije – da baš tako smo onda govorili.
Ako ste slučajno naletjeli na ovaj moj blog, slobodno napišite svoj komentar, kakav god bio. Shvatili ste, vjerojatno, da se pokušavam sjetiti kojekakvih stranih riječi ili iskrivljenih stranih riječi, koje su se nekada koristile o mom bivšem kraju. Možda ovo u nastavku i nećete čitati, ali nekome će to valjda biti zanimljivo. To su zapravo objašnjenja iz „Rječnika stranih riječi“ Bratoljuba Klaića.
kapija tur. (kapi, kapu) velika vrata, veža
ajnfort njem. (Einfahrt) velika ulazna kapija kroz koju mogu proći kola; velika veža, veliki ulazni hodnik
šlafcimer njem. (schlafen – spavati + Zimmer – soba) spavaća soba, spavaonica
špajscimer njem. (speisen – jesti + Zimmer – soba) soba za blagovanje, blagovaonica
špajza, špajz njem. (Speise – jelo, hrana) spremnica za hranu (obično pored kuhinje), smočnica, ostava
forcimer njem. (vor – ispred + Zimmer – soba) predsoblje, hal
ebetni njem. (Ehe – brak + Bett – krevet) bračni kreveti
psiha – dio pokućstva sa zrcalom pred kojim se obično „pravi toaleta“
špigl njem. (Spiegel) ogledalo, zrcalo
vana njem. (Wanne) kada za kupanje, kaca
furuna tur. (fyryn) peć
odžak tur. (odžak) dimnjak; ložište, ognjište, itd.
bunar tur. (bunar) zdenac, studenac, kladenac
vaškuhinja njem. (waschen – prati) praonica rublja
laugnštajn njem. (Laugen – lug + Stein – kamen) lužni kamen, lužina
švargl njem. (Schwarte – kožurica, debela koža na slanini) tlačenica
drum cesta, put – valjda tur.?
ćuprija tur. (köprü) most
šamac jarak – valjda tur.?
Nema komentara:
Objavi komentar