Obrtnici, zanatlije, majstori ... (1)

Naravno da se i ovdje pojavljuje mnoštvo stranih riječi, barem je nekada tako bilo, ponajprije njemačkih, ali ima i turskih, a ponešto i drugih. Neke su preuzete izravno, a neke su bogme iskrivljene.

Ne znam zašto, ali uvijek sam se čudio koliko je zapravo naziva za obrtnike počinjalo slovom „š“! Pa da krenemo s njima.

Špengler  bi bio limar. Vjerojatno je ovo mnogima nepoznata riječ, ali u ono vrijeme se zaista koristila. Ne sjećam se točno što su oni radili osim dvije stvari. Izrađivali su, popravljali i montirali rine. To je također jedna rjeđe korištena riječ, a znači oluke ili žljebove. Drugo čega se sjećam su popravci raznih limenih uporabnih predmeta, kao što su razne kante ili vjedra. Najčešće su lemljenjem popravljali rupe u njima. Posebice su mi ostali u sjećanju stari emajlirani lavori, kojima bi znalo prohrđati dno, pa ovakav majstor zalemio novo dno od običnog pleha. Sada mi je pala na pamet još jedna rjeđe korištena riječ – vaštiš. To zapravo bijaše stalak za umivaonik, mogao je biti izrađen od lima, ali i od drveta. Gore je imao okrugao otvor u koji bi se stavio umivaonik. Na vaštišu je trebalo biti mjesta za sapun i bokal  za vodu. Uz to, negdje su trebali stajati i peškiri (ručnici), najčešće u obliku neke šipke preko koje bi se peškiri prebacili, tako da se mogu sušiti poslije korištenja.

Šnajder, e to je većini poznato, to je naravno krojač. U ona davna vremena nije baš bilo tvornica pa niti prodavaonica konfekcije. Stoga je tadašnjim šnajderima ipak glavni posao bilo šivanje. Šnajderi za mušku odjeću su većinom šivali odijela i kapute. Zanimljivo, tada su se nosili zimski, ali i proljetni kaputi, kako smo ih onda nazivali. Kada se htjelo nešto dati sašiti kod šnajdera, onda se trebalo negdje kupiti štof, a dilema je bila da li kupiti cugeher ili ga šnajder već ima. U cugeher su spadali: futer, vatelin, puceta ... Za zimske kapute popularna se tkanina nazivala krombi – ne samo popularna, već i prilično skupa, pa si je baš nije mogao svatko priuštiti. Ponekad se i kaput od takve tkanine i sam nazivao krombi. Sjećam da su takvi kaputi bili izrazito teški, što je zapravo nezamislivo u današnje vrijeme. Još nečega se ponekad sjetim, radi se o peglama, koje su tada koristili muški šnajderi. Bile su izrazito teške, nije tada bilo električnih, pa su se zagrijavale u ili na peći.

Žensku odjeću su šivale šnajderice. Tu sam već malo slabiji, ne sjećam se baš previše nekih stranih naziva. Recimo, ipak šos s faldama. Dakle suknja s naborima, na kojoj je mogao biti rajsferšlus. Onda špilhozne, za njih ne znam tko ih je šivao, „muški“ ili „ženski“ šnajder. To su bile nekakve dječje hlačice, sjećam se da sam ih i ja nosio. Ove moje su bile kratke s tregerima. Zapravo, dugo je trebalo dok sam dobio duge hlače, čak su dečki i po zimi nosili kratke hlače. Mogli ste to vidjeti u ponekim filmovima. Kada sam već spomenuo pegle, koje su koristili muški šnajderi, napisat ću nešto i o onima kakve su imale šnajderice i kakve su se koristile po kućama. Jedan lijepi primjerak možete vidjeti ovdje. U njih se stavljao drveni ugljen (namjerno ovdje ne pišem ćumur – taj se turcizam kod nas ipak nije koristio!), koji se trebao razgorjeti, zapravo tinjati, kako bi pegla bila topla. One rupe sa strane na takvoj pegli su imale svrhu ulaska zraka u njih, a osoba koja bi peglala, povremeno bi držala peglu u ruci i mahala njome kako bi se ugljen opet pomalo razgorio. Tako vam je to bilo prije nego su se pojavila električna glačala – o tome možda bude nešto napisano kasnije.

Na kraju ovoga posta je šuster. Dakle, postolar ili cipelar - rijetko je izrađivao novu obuću, mnogo češće se radilo o raznim popravcima. Govorili smo: „Moram dati pođoniti ove cipele!“, misleći kako su se postojeći potplati već podosta izlizali. Šuster bi onda nalijepio ili pribio nove. Obično bi pribio i špicplehe – male metalne srpolike pločice za zaštitu vrhova i krajeva peta cipela. Po posebnoj želji, postolar bi po đonu i peti zabio šunegle  - nešto slično metalnim čavlima, s otprilike poluokruglom glavom i naborima. Cipele sa šuneglama su posebno bile dobre zimi za klizanje po zaleđenim površinama, po baricama na pločniku. Za visoke zimske cipele smo koristili naziv bakandže. Ima još jedna riječ, vezana uz šustere, to je čiriz  -  zapravo se radi o postolarskom ljepilu. Kao klinci smo ga koristili za ljepljene guma na reketima za stolni tenis, izmolili bi manju količinu od šustera.

Bit će toga još!

Na kraju opet nekoliko objašnjenja iz „Rječnika stranih riječi“ autora B. Klaića!

špengler njem. (Spengler – limar)

rina njem. (Rinne) žlijeb, oluk
lavor fran. (lavoir) umivaonik
pleh njem. (Blech) lim
vaštiš njem. (waschen – prati, umivati + Tisch – stol) ponajprije: stalak za umivaonik
bokal tal. (boccale) krčag, vrč, pehar
peškir tur. (peškir) ručnik, ubrus
šnajder njem. (Schneider – krojač)
štof njem. (Stoff) sukno, tkanina za odijelo
cugeher njem. (Zugehöhr) pribor, osobito za odijelo (podstava, dugmeta, i sl.)
futer njem. (Futter) podstava za odijelo
vatelin (od vata) pamučne ili vunene izrađevine za podstavljanje zimskih kaputa
krombi engl. (crombie) teško sukno za zimske kapute
pegla njem. (Bügel) glačalo
šos njem. (Schoss) suknja
falda, falta njem. (Falte) nabor, bora
rajsferšlus njem. (Reissverschluss) zupčani zatvarač, zatvarač na poteg
špilhozne njem. (Spiel – igra + Hose – hlače) dječje hlačice
treger njem. (Träger) inače razni nosač, ovdje remeni koji bi se prebacili preko ramena, a rađeni od iste tkanine kao i hlačice
šuster njem. (Schuster – postolar, obućar, cipelar)   šunegle
pođoniti, od đon tur. (gön – koža) staviti nove potplate
špicpleh njem. (Spitze – šiljak, vrh + Blech – lim) omanja metalna pločica s rupicama što se pribija na vrhove i pete cipela
šunegla njem. (Schuh – cipela + Nagel – čavao) čavao za potkivanje cipela
bakandža mađ. (bakancs, bokkancs) vrsta teške obuće, cokula
čiriz, ćiriš tur. (ćiriš) postolarsko ljepilo