Malo i po Zagrebu

Kako ste već mogli primijetiti, neke moje ranije pisanije bile su vezane pretežito uz mnoštvo stranih riječi, ponajčešće iskrivljenih, koje sam čuo i zapamtio ih nekada davno dok sam živio u jednom omanjem gradiću u Slavoniji. Ipak treba reći, da ne bi bilo zabune, da se radilo o urbanoj sredini i da se po selima govorilo drugačije.

Kasnije me tok događanja doveo u Zagreb i na moje poveliko čuđenje, čuo sam neke nove riječi, mislim na one strane ili iskrivljene strane. Nekima sam mogao pogoditi značenje, a nekima baš i ne, morali su mi ih pojašnjavati.

Najprije nešto vezano uz kuće ili stambene zgrade, kako vam je već draže!

Tu sam se najprije sreo s dvije riječi: lihthof i haustor. Kako sam u školi učio njemački, mogao sam pretpostaviti što znače. Pogotovo za haustor – to su ulazna vrata u kuću, a ponekad se tako naziva i manji hodnik na ulazu, odmah iza vrata.

Za lihthof sam samo nagađao, dok nisam vidio o čemu se radi. To je jedno omanje dvorište koje se nalazi unutar stambene zgrade, prema kojem su okrenuti prozori sporednih prostorija u stanovima, kako bi u njih ipak unišlo nešto svijetla i da bi se povremeno mogle prozračiti.

Sada je na redu gukerl!  E, to mi već nije značilo previše, dok opet nisam čuo, u kontekstu, o čemu je riječ. To vam je ono okance na ulaznim vratima u stan, „špijunka“ kako bi rekli neki, kroz koje se promatra tko stoji pred vratima.

Kada sam stigao u Zagreb, još se moglo čuti ponešto o hauzmajstorima. Sa svojim znanjem njemačkog, u prvi sam mah pomislio da je to bio nešto kao kućni majstor, koji je išao po kućama i obavljao sitne popravke. To je donekle i bilo tako, ali u razgovoru sa starijim osobama sam doznao da je bio i više od toga. Da ne zaboravim napisati, postoje i hrvatske riječi za takve osobe – pazikuća ili kućepazitelj!

U većim zgradama, kakvih je na primjer  mnoštvo u Donjem gradu postojao je običaj da se jedan obično manji stan u prizemlju odvoji za hauzmajstora. Budući da su zgrade bile u privatnom vlasništvu, hauzmajstor je, uz ostalo, imao zadatak voditi računa o zgradi kao dobar domaćin, a u ime vlasnika. Hauzmajstor je obavljao sitne popravke po stanovima (vodovod, struja), vodio računa o kućnom redu i miru. Hauzmajstorova žena je obično održavala čistoću u zgradi. Za uzvrat hauzmajstor je imao „krov na glavom“ koji nije plaćao. Pričalo se da su se zgrade po noći zaključavale i da bi onaj tko bi želio ući, morao pozvoniti hauzmajstoru.

Ako ste gledali starije francuske filmove, mogli ste primijetiti da je stan hauzmajstora (concierge!)  bio odmah do ulaza. Na vratima je bio prozorčić, pa se moglo promatrati tko ulazi. U nekim zgradama je na  ulazu u hauzmajstorov stan bila kuhinja, pa bi hauzmajstorova žena, kuhajući ručak, držala na oku sve koji prolaze hodnikom. Hauzmajstor je bio i važan izvor informacija policiji te je tako bio i važan faktor sigurnosti zgrade.

Kada sam krenuo s hauzmajstorom, treba spomenuti da sam čuo i izraz hauser, meni do tada potpuno nepoznat. Dakle, hauser je zapravo bio vlasnik zgrade, kuće, recimo kućevlasnik. Hauserom su čak nazivali bivše vlasnike, nakon provedene nacionalizacije, naravno ako je bio još negdje u blizini.

Bilo je i nekih riječi, kovanica, s predmetkom haus, kada sam već s time krenuo, a kojima sam ipak mogao pogoditi značenje. To su promjerice: hausfrau – kućanica, domaćica; hausklajd – kućna haljina i hausrok – kućni kaput.

Možda ste već čitali prethodne postove pa vidjeli da su Slavonci, oni urbani, u kuhinji koristili mnoštvo stranih riječi, pretežito njemačkih. Ali i od Zagrepčana sam čuo neke za mene nove, kao što je protvan. Nekada bi mi Slavonci rekli, pa to je tepsija. Radi se o posudi u kojoj se peku kolači, kruh, meso i još mnogo koječega, ali u pećnici štednjaka. Jedino što bi u Zagrebu za pećnicu rekli ror; kod nas u Slavoniji je to bila rerna. Na redu je šefla. Trenutno se ne mogu sjetiti kako smo taj dio kuhinjskog pribora zvali u Slavoniji, no, to je poveća žlica za grabljenje i dijeljenje jela. Zanimljivo, u Slavoniji smo govorili o escajgu, a Zagrebu sam čuo izraz beštek. Naravno, riječ je o priboru za jelo: žlicama, vilicama i noževima.

Dalje ću pisati pomalo nevezano, navodeći riječi onako, kako sam ih se sjetio.

Više se i ne sjećam što li sam pomislio kada sam čuo za nekoga da ima dobar ancug ili da ga se pita tko mu ga je sašio ili gdje ga je kupio. Ubrzo sam shvatio da je riječ o odijelu.

Šahtova u ono davno vrijeme kod nas u Slavoniji u gradiću o kojem sam pisao nije bilo. Što li se sve naziva šahtom. Prvo, kod obiteljskih kuća, reklo bi se rupa u zemlji, na mjestu gdje ulazi vodovna cijev i gdje se nalazi vodomjer. Napisao sam „rupa u zemlji“, naravno nije to samo rupa, već je obzidana ciglom ili betonirana, s metalnim poklopcem. Onda drugo, opet „rupa u zemlji“, obzidana ili betonirana, na koju su spojene odvodne kanalizacijske cijevi s jedne strane a s druge strane cijev prema gradskoj kanalizaciji. Šahtovima čak neki nazivaju slivnike uz rubove prometnica. Kod Klaića ovih značenja čak niti nema, vidi dolje!

Kada sam počeo raditi u jednoj zagrebačkoj firmi, većina ljudi oko mene u poslu je nosila kute. Nije to bilo obavezno, ali bila su takva vremena, kutama se štedjelo na svakodnevnoj odjeći, zapravo se više štitilo ono što se imalo na sebi. U prvo vrijeme smo ih kupovali, ali kasnije je, valjda u skladu s nekim propisima HTZ-a (krat. za  Higijensko-Tehnička Zaštita) firma nabavljala kute za sve zaposlenike, bez obzira što radili, pa smo svi u neku ruku bili uniformirani. Kute spominjem stoga, što se nešto slično ranije u Slavoniji nazivalo glotmantl, otprilike nešto kao ogrtač od glota – glot je bila nekakva sjajna tkanina, oni koje sam ja imao prilike vidjeti bili su crne boje.
Dosta se koristila jedna riječ, kojoj nisam uspio pronaći korijen u nekakvoj stranoj riječi. To je riječ šljaker; ponajprije se odnosila na radnike, čini mi se pogotovo one koji su radili u tvornicama. Uz nju je vezan i glagol šljakati, smisao vam je jasan. Imenicu šljaka se moglo rjeđe čuti, nekim je označavala rad ili posao u širem smislu. Naravno šljaka ima i drugo značenje – otpad kod gorenja ili taljenja, primjerice (troska ili zgura bi bile hrvatske riječi).
Sada nešto o više riječi vezanih uz jedan kratku riječ, koja se u drugima koristi kao predmetak. To je riječ fuš, a prema Klaiću potječe od riječi fušer. Prvo što je fuš! Označav rad, inače redovito zaposlenih djelatnika, koji su najčešće obavljali po kućama, naravno uz naplatu. Nekada je u Zagrebu bilo podosta rašireno popravljanje televizora u fušu. Tada su se televizori i mnogo češće kvarili, a u servisima bi ih popravljali samo ako bi im ih donijeli ili dovezli. U vrijeme kada još nije bilo toliko automobila kao danas, to i nije bilo tako jednostavno. Što drugo nego pozvati fušera, koji bi lijepo došao kući, i to naravno u vrijeme kada bi se emitirao TV program ili barem test slika. Tko su bili ti fušeri? Pa vjerojatno ih je bilo dosta kojima je to bila struka ali i kojekakvih priučenih „majstora“. Sjećam se priče o jednom električaru koji je popravljao televizore na vrlo jednostavan način. Imao je kolekciju elektronki (elektronskih cijevi, lampi, kako god ih zvali), pa bi mijenjao jednu po jednu dok ne bi pronašao pokvarenu. Možda će se nekom učiniti da to nije bilo učinkovito, no ipak je bilo u mnogo slučajeva. Ako ne bi popravio kvar na taj način, rekao bi vlasniku televizora da je u pitanju ozbiljniji kvar i kao preporučio odličnog stručnjaka. Ako se nekom čini da je trebao imati popriličnu kolekciju elektronki, to ipak nije bilo tako. „Popravljao“ je samo domaće televizore, a na tržištu nije bilo mnogo modela a postojale su samo četiri tvornice u zemlji u to doba. Koliko se sjećam to su bili: RIZ, Iskra, Čajevec i Ei. Još je jedan fuš posao, vezan uz televiziju, bio aktualan u to doba – postavljanje antena po krovovima. Bio je to poprilično isplativ posao, ali i opasan zbog penjanja po krovovima starijih zgrada, traženja najpovoljnijeg mjesta za antenu, okretanje nje u pravom smjeru.

Nije samo popravljanje televizora bio raširen fuš posao, bili su tu ponajprije električarski i vodoinstalaterski radovi, ali i mnogo toga što se obavljalo po kućama. Da ne govorim o servisiranju i popravljanju automobila po garažama i dvorištima.

Opet nešto sasvim drugačije! Riječ je o kruhu i o nazivu za duguljast hljeb kruha  - štruca. To se nije koristilo u Slavoniji, tamo se reklo vekna. Da ne bi ovdje bilo čuđenja vezano uz riječi kruh i hljeb i o tome što je hrvastka a što srpska riječ, najbolje je da citiram jedno mišljenje:

Hljeb ili kruh ? Jesu li to dvije razlicite "stvari" ili ne?

Nisu. Bez obzira na to što danas brojni misle da je to srbizam, hljeb je normalna hrvatska riječ, ali znači različito od njegova značenja u srpskome jeziku. Hljeb je kod nas kruh okrugla oblika. Dakle, možeš imati hljeb, hljepčiće, hljeb kruha, ali hljeb i kruh nisu jedno te isto. Hljeb je u srpskome istoznačnica za naš kruh i oni ne prave razliku. Naime, često se tvrdi da je to srpska i nametnuta riječ, ali u našoj književnosti prisutna je od davnina, evo primjera:

Koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi! (Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga)

Sama je riječ kod nas od početaka - staroslavenska riječ hlĕbЪ (čita se jednako) označivala je kruh i komad okruglog kruha, a pogotovo je spominjana u misnim tekstovima jer se kao Tijelo Kristovo obično koristio takav okrugli kruh koji se potom dijelio. Stoga, i kruh i hljeb hrvatske su riječi, ali različitog značenja.

Složio bih se s ovim mišljenjem gore, pogotovo jer i Bratoljub Klaić spominje „hljeb kruha“, u smislu jedan cijeli komad kruha, vidi dolje. Jedino mislim da hljeb nije samo okrugao komad kruha, već bilo koji.

Dosta za sada, možda i bude još!

Opet je u igri gospodin Bratoljub Klaić i njegov „Veliki rječnik stranih riječi“!

lihthof njem. (Licht -  svjetlo + Hof -  dvorište) omanje dvorište između zidova velikih kuća koje služi za osiguravanje najnužnijeg svjetla ili uzduha; svjetlik, zračnjak

haustor njem. (Haus - kuća + Tor -  vrata) velika vrata na kući, glavni ulaz u kuću

gukerl njem. (gucken -  gledati, viriti) okance; dalekozor, durbin

protfan njem. (braten – peći ili Brot – kruh + Pfanne – tava) tava, tiganj, prosulja, tepsija

ror njem. (Rohr – cijev) v. rern

rern njem. (Röhre) dio štednjaka u kojem se peče kruh, kolači, meso ... ; pećnica, isto i rerna, isp. ror

šefla njem. (schöpfen – crpsti, grabiti + Löffel – žlica, kašika) velika žlica za grabljenje jela, zaimača, kutlača, varjača

beštek njem. (Besteck) pribor za jelo

escajg njem. (Esszeug) pribor za jelo (žlice, vilice, noževi)

hauzmajstor kod Klaića hauzmajster njem. (Hausmeister) pazikuća, kućepazitelj

hauser kod Klaića hausher njem. (Haus – kuća + Herr – gospodar) kućevlasnik, kućegazda

hausfrau također hausherica njem. (Frau – gospođa)kućevlasnica, kuće gazdarica

hausklajd njem. (Kleid – haljina) kućna haljina

hausrok njem. (Rock – kaput) kućni kaput

ancug njem. (Anzug) odijelo

šahta njem. (Schacht)  1. rov, grotlo, okno u rudniku; mjesto vađenja korisnih ruda;  2. vertikalni (ili kosi) hodnik pod zemljom u rudnicima, ugljenokopima i dr. s izlazom na površinu; služi za vađenje iskopanog ugljena ili rudače, za spuštanje i dizanje radnika, za ventilaciju – uopće za vetu podzemnih radova s površinom

kuta njem. (Kutte)  1. dugačka haljina, mantija  2. Dugačak kaput od laganog materijala

glotmantl nema kod Klaića ali ima glot  - gusto tkana sjajna pamučna tkanina, najčešće crna

štruca njem. (Strutzen) prvotno kruh umiješan poput pletenice, kasnije svaki udugačko oblikovan hljeb (za razliku od običnog okruglog oblika); isp. vekna, štricla

vekna njem. (Wecken) duguljast hljeb kruha isp. štruca

štricla njem. (Strietzel) v. štruca

Još malo šala o nudistima

Mali Ivica na nudističkoj plaži

Mama i tata odlučili povesti malog Ivicu po prvi puta na nudističku plažu. Ivici je bilo već šest godina pa su mislili da neće više biti previše problema s njim. Možda su to mogli napraviti i ranije, ali procijenili su da je baš tada bilo vrijeme za to.

Smjestili se oni tako, mama skinula Ivicu gologa, nije mu bilo čudno i do tada se kupao gol. Onda su se i njih oboje skinuli, nisu ništa govorili pri tome, Ivica je ionako vidio svugdje naokolo gole ljude, pa su mislili da njihovo skidanje malom neće biti čudno. I nije bilo, jedino ih je Ivica ipak na časak dobro promotrio pa otrčao na plažu. Oni su se namjestili za sunčanje.

Nakon nekog vremena eto ti Ivice nazad.

-          Mama, mama, mogu te nešto pitati? – Zapita Ivica mamu.

-          Možeš sine!  – Reče mama, ipak s malim oklijevanjem, misleći što će se izroditi iz toga.

-          Mama, a zašto neke tete imaju cicke veće od tvojih?  – Upita Ivica, reklo bi se čak pomalo u čudu.

Mami je malo odlaknulo, nije joj se činilo baš opako pitanje. Malo razmisli, pa odgovori.

-           Ah, to! Što su im cicke veće ... to su tete bedastije.

-           A, tako!  – Odvrati Ivica i otrči opet na plažu, ovaj puta prema obali. Mama je gledala za njim, ali mali nije ulazio u more, samo je šetkao po plićaku.

No, nije to dugo potrajalo, evo ga  opet k mami i opet s pitanjem.

-          Mama, a zašto neki stričeki imaju pimpače veće od tatinog?

Mama je sada već bila spremna za odgovor, naravno u istom stilu kao kod prethodnog pitanja.

-          Čuj, to ti je kao i s cickama.  Što su im pimpači veći ... to su stričeki bedastiji.

Ivica je sada već bio pomalo umoran, pa je samo šetkao po plaži i uskoro se vratio k mami.

-          Mama, znaš što sam vidio?  – Sada već nekako veselije. –  Tata razgovara s najbedastijom tetom na plaži. Što duže razgovara i on je sve bedastiji!!!  

Nudist sa šeširom

Jedan  se golać sunčao na nudističkoj plaži. Ležao je na leđima, a preko pimpača je stavio šešir. Više zbog toga da mu pimpač ne bi izgorio na suncu a manje zbog neke pristojnosti, kako eventualno ne bi došlo do nekontrolirane ukrutbe.

Prolazila jedna damica pokraj njega, pogledala ga pa rekla, smijućie se pri tome.

-          Da ste pravi džentlemen, podigli bi taj šešir kada dama prolazi.

Ovaj je odmjeri, podigne obrve, pa reče, također uz smiješak na lici.

-          Gospođo, da ste pravi komad, šešir bi se sam podigao.

 Samo sunčanje bez ijedne krpice

Ovo se zbivalo u jednom manjem hotelu negdje na moru. Makar je hotel bio omanji, bio je najviša zgrada u okolini.

Priča se vrti oko jedne damice koja se voljela sunčati gola, ali nije imala nigdje priliku za to osim na ravnom krovu hotela. To je otkrila nakon što je već nekoliko dana boravila ondje, ali nakon toga je redovito to činila. Kako je već spomenuto nije ju se moglo vidjeti ni s koje obližnje zgrade, a nitko nije niti običavao dolaziti gore na krov.

Dolazila je tamo više dana za redom, nije se baš uvijek smjestila na isto mjesto. Obično bi ležala na ručniku, ali jedan dan je otkrila jednu prilično ravnu površinu, malo je očistila i lijepo se ispružila na trbuhu. Ležala je tako neko vrijeme, uživala, kada je začula korake. Brzo je zgrabila ručnik i prebacila ga preko sebe.

Pojavio se jedan muškarac rekao joj, prilično ljubazno, doduše:

-          Gospođo, ipak se ne biste trebali goli sunčati ovdje. Molim Vas obucite kupaći kostim.

-          A, zašto? – Zapitala je pomalo zbunjena. – Nikome ne smetam ovdje, nitko se još nije bunio, zapravo me nitko niti ne može vidjeti.

-          Moguće je sve to, ali danas ste se ispružili na staklenom krovu restorana.

Čuvajte se nudista homića

Jedan pomalo znatiželjan mladac prolazio jednim turističkim mjestom i ugledao ograđenu plažu na kojoj je bilo mnoštvo golih ljudi. Došao je do ulaza, zapravo nekakve recepcije, gdje je pisalo „Nudistički klub“, te bila izvješena ploča s cijenom članarine i još ponešto.

Pogledao je na recepciju, pa se iznenadio, tamo je sjedila jedna prsata plavuša, gola golcata, sve u svemu pravi komad. Počelo mu se sve više sviđati pa je pristupio i ljubazno zapitao.

-          Gospodična, što je to ovdje, molit ću lijepo?

Ova ga odmjeri, pomalo u čudu što to taj pita ali ipak uzvrati.

-          Gospodine, ovo vam je zatvoreni nudistički klub u koji pristup imaju samo članovi.

-          Aha, a što vi radite ovdje? – Zapita on, pomalo naivno.

-          Skinemo svu odjeću i družimo se s prirodom. Želite li se možda učlaniti?

-          Baš krasno, budem odmah!

Uplatio on članarinu, pošao unutra, čak je mogao odjeću ostaviti u garderobi, tako je to bilo kada je riječ o klubu. Dakle, skinuo se i pošao prošetati.

Šetao on tako, šetao jednom stazom, usput onako ispod oka pogledavao komade, dok nije došao do jedne ploče na kojoj je velikim slovima pisalo „Čuvajte se homoseksualaca“. Malo se začudio, pomislio baš je bez veze napisano.

Nastavio je šetnju dalje po istoj stazi dok nije stigao doj još jedne ploče s istim natpisom. Čudio se sve više, ali nastavio šetnju.

Tada je stigao do jedne manje travnate čistine na koju je bila postavljena jedna mala pločica, sasvim dolje u travi. Sagnuo se da pogleda što sada piše, kada ono, pisalo je:

„Žao mi je, ali dva puta si bio upozoren!“

Pčela - ili opet nešto potpuno drugačije

Ovo je nešto sasvim, sasvim drugačije. Čini mi se zgodna pričica, pa zašto se ne malo razvedriti. Priča napola istinita, a napola malo začinjena nekim potankostima. Možete sami pogađati što je istinito, a što dodano. Nadam se da Vam neće smetati malo slobodnija interpretacija. 

Dakle, riječ je o jednom mladom paru, nazivat ću ih damica i mladac. Ovdje nije bitno jesu li bili vjenčani ili ne, no bili su par. Ali, za priču je bitno da su bili nudisti. Jesu li to ostali i poslije zbivanja, koja su uslijedila, nije poznato.

Jednog prelijepog sunčanog dana izležavali su se na nekoj nudističkoj plaži. Goli, golcati, kako se već priliči. Damica se sunčala, možda i dremuckala pri tome, a mladac je, ležeći na trbuhu, nešto čitao, smjestivši se vrlo blizu svoje damice.

-       Ajoj! - Najednom zavapi damica.

-       Draga, što se zbiva? – Zapita mladac podignuvši glavu.

-       Ne znam što je to, ali nešto mi je ušlo unutra tamo dolje. – Odgovori ona, a ležala je na leđima, blago povijenih koljena i malo raširenih nogu. Valjda je tako željela osunčati i unutarnju stranu bedara.

-       Kako ti to misliš da ti je nešto ušlo? – Čudeći se reče mladac.

-       Pa, činilo mi se da mi je među nogama zujao nekakav kukac, rekla bih da je pčela i onda se zavukla unutra i ne izlazi van.

-       Uh, baš se zavukla? A, dušo, da li te to smeta? – Zapita on, čak pomalo i u nevjerici.

-       Smeta me, kako me ne bi smetalo! Tko zna što bi se još moglo izroditi iz toga.

-       Vjerujem da ti nije ugodno. A što ćemo sada? – Upita mladac, sada već pomalo zabrinut.

-       Nikako mi nije ugodno, najbolje je da pođemo doktoru i to što prije. Hajde pokreni se! – Požuri ga damica.

Rečeno učinjeno! Nisu se baš puno oblačili, ionako je bilo ljeto i vrlo toplo. Damica na brzinu nabaci na sebe jedino ogrtač, ostavši gola golcata ispod njega. Mladac navuče također samo nekakve gaće, pokupe oni svoje stvari, brzo u auto i doktoru.

Došli oni tako doktoru, ispričali o čemu se radi. Doktor kima glavom, pa se čudi, češka se po glavi, pa opet kima glavom. Ovo dvoje ga gledaju poprilično zdvojni, damica stoji raširenih nogu, meškolji se, premješta s noge na nogu. Čekaju doktora da nešto kaže, što ovaj ipak na kraju i učini.

-  Znate što! Nisam još nikada imao takav slučaj. Ne znam ni sam, kako bih vam mogao pomoći. Velite baš Vam je u vagini? Čekajte malo, moram još razmisliti. – Doktor će pomalo u nevjerici ali i razmišljajući dalje.

-  Doktore, pomognite, to me sve više smeta. – Zavapila je damica.

Doktor se i dalje češka po glavi, razmišlja pa reče.

-  Ne znam da li bih Vam to mogao izvaditi kakvim instrumentom. Čudno, čudno! – Doktor je još malo razmišljao, pa nastavio. – Možda biste mogli pokušati nešto više klasično. Neka mladi gospodin namaže svoj penis medom, pa neka ga ugura u Vašu vaginu, možda se pčela zalijepi, ipak je to med. Pristajete li na to, mlada damo?

-  Pristajem, dakako da pristajem. – Odmah će damica.

-  Dobro, onda! – Reče doktor. – Evo imam baš tu malo meda, uzmite ga pa hodite tamo u onu sobu i pokušajte.

Poslušali su oni, uzeli med i otišli u drugu sobu. Damica odmah skine ogrtač, namjesti se na nekakav doktorski stol, tako da joj ga ovaj njezin mladac može lijepo na stojeći staviti – znate na što se tu misli. Mladac smaknu gaće sa sebe, a ono pimpač nikakav, makar pred njim pravi goli komad – nije spomenuto, ali stvarno je bila pravi komad. Stoji on tako, navlači pimpača, vrti po glavi neke seksi scene, ali ništa. Damica ga gleda, ne govori ništa, ali se vidi da kipi u njoj sve više i više.

-  Dragi, što je ovo sad. – Zavapi na kraju, pogledavši u dečkov pimpač, pa gledajući ga oštro.

-  Joj, ne znam, draga. Cijela ova situacija, pa još doktor tamo u drugoj sobi. Eto, ne diže mi se. – Mladac će sav zdvojan.

-  Daj dođi bliže, da ja pokušam nešto. – Strogo će damica.

Priđe joj on bliže, stane pred nju, ona ga primi za jajca, počne obrađivati pimpača, ali i dalje ništa.

-  Što ćemo sada? – Zapita ona već u panici. – Mene to sve više smeta, daj učini nešto.

-  Što da učinim? Nikako mi se ne diže. – Zbori on i dalje navlači pimpača, ali ništa od ukrutbe. - Da ipak pozovem doktora? – Upita mladac.

-  Nisi ti za ništa! Zovi ga odmah! – Ona će. – Nešto se mora načiniti.

Pozove on doktora, ovaj uđe i odmah s vrata mu bi sve jasno. Vidi on damicu, svu zdvojnu, golu i namještenu, reklo bi se čak spremnu za ševu. Dok mladac stoji također gol, pokrio si rukama međunožje, ozbiljan i zabrinut.

-          Vidim ja o čemu je riječ, ne morate mi ništa govoriti. – Doktor odmah prekinu sva objašnjavanja. – Nikako Vam se ne diže, zar ne? - Zapita on mladca.

-          Neće, sve me to tako uzbudilo, jurnjava, pa zapravo sve ovo.

-          Je li mlada dama pokušala štogod. – Zapita doktor.

-          Ma, jesam, ali nije uspjelo. Doktore, molim Vas, pomozite, smislite nešto drugo. – Sada će damica.

Doktor stoji, razmišlja, ne pada mu ništa na pamet. Ipak, odjedanput prozbori.

-          Čujte vas dvoje! Ja ne znam ništa drugo, već da ja pokušam, kada već mladom gospodinu ne ide. Recite, pristajete li?

-          Doktore, - mladac će, - ne znam je li to ...

-          Ti šuti! – Upadne damica. – Doktore, recite, imate li kakvu drugu ideju?

-          Nemam, mlada damo, stvarno nemam! – Ozbiljno odvrati doktor.

-          Onda pokušajte, ja zaista ne mogu više čekati!

Doktor priđe damici, raskopča hlače, izvadi ga, za čas mu se pošteno digne, a istini za riječ, nije baš imao ni maloga. Namaže ga medom, priđe još bliže damici i lagano joj ga ugura.  Malo onako pročačka, reklo bi se reda radi, očekujući valjda da će se pčela zalijepiti. Čas potom poče prava ševa, damica ga je isprva u čudu gledala, a onda kao da joj je postajalo milo.

Mladac je sve začuđenije gledao, reklo bi se otvorenih ustiju, dok nije progovorio.

-          Doktore, ali što je ovo sada?

-          Mladiću, nije uspijevalo, pa sam odlučio promijeniti plan. Utopit ću gada !!!

Sada možete u ovo vjerovati ili ne. Ili, možete izvući nekakvu pouku, na vama je!

Nešto malo drugačije (2)

Počeo sam s postom u kojem je nekolicina recepata iz knjige Marije Kumičić „Nova zagrebačka kuharica“. Akoprem nisam previše vjerovao u to, nakon objavljivanja tih postova, pošao sam malo na web i pronašao neke zanimljive podatke.

Prvo izdanje knjige tiskano je 1888. godine, a prema drugom izdanju iz 1891. Načinjen je faksimilni pretisak o čemu se možete obavijestiti ovdje.

Autorica sama svoju knjigu naziva "sbirka najboljih propisa za domaćice i kuharice", a u skladu s time je negdje pri početku knjige uvrstila svojevrstan tumač koji slijedi. Vrlo ga je zanimljivo pročitati, vjerujte mi!

Tumač nekojih tudjih izraza

(Erklärungen einiger in der Küche gebrauchter Kunstausdrücke)

Blankirati znači, nekoje povrtelje malo vremena držati u vreloj vodi, uslied čega izgubi oštar tek i plinove koji naduvaju. Blankiraju (pare) se i teleća glava i nožice da se laglje priprave, isto tako pare se svinjske uši, glava, noge i rep prije uporabe, da se laglje očisti.

Bouillon jest obična ili mrka čista govedja juha.

Caramel jest fino stučeni, u tavi otopljeni i požućeli šećer, na koji se nalije vruća voda pa se tako još prokuha.

Compot jest u šećeru ukuhano voće u bocah.

Consommé jest krepka juha od govedine, teletine od peradi.

Couli jest prociedjena krepka juha od mesa, korienja, mirodijah, i t. d.

Dressirati znači: povrtelje rezati u razne oblike; perad za pečenje i kuhanje tako povezati, da zadrži pravi oblik; rubove paštetica ili drugog kojeg tiesta utisnuti kažiprsti obih ruku tako, da se postigne željena visina, a onda kalupom obrezati.

Entrées jesu sva hladna i topla jela, koja se uzimlju s umakom bilo od domaće ili divlje peradi, od govedine ili divljači, od potočnih ili morskih riba.

Farse (nadjev). Sastoji se od pečena ili sirova mesa od goveda, peradi ili riba, koje se, pošto je sitno izsječeno pomieša s močenom žemljom, maslacom ili mašćom i jaji; povrćem, gljivicami, jelen-gljivami, račjim maslacem i t. d. I rabi se vrlo mnogo u raznih prilikah.

Farcirati znači s nadjevom nadjevati.

Filet. Ta rieč ima više značenja. Filet imenuje se pisana pečenka (Lungen-Mürberbraten) kod goveda i divljači; nadalje prsa od peradi osobito onda, kad se meso odrieši od grudne kosti. Dolnji, uzki komadići mesa na prsiju peradi, koji se čvrsto drže kosti, zovu se takodjer filets i to, za da se ovi komadići od drugog mesa na prsih razlikuju zovu se ovi: filets mignones. Kad ribu očistiš, t. j. kad meso od hrbtenjače odriešiš, tad se oba komada mesa zovu filet. Filet zovu se takodjer komadi mesa okrugli ili od rebarcah (cotelett) od sirova, kuhana ili pečena mesa, bilo od govedine, peradi ili divljači.

Flambirati znači: očupanu perad nad žeravicom ili plamenom osmuditi, da se odstrane vlasići i pauljice, a zatim krpom obrisati.

Fricandeau jest našpikana i upirjana teleća but.

Garnirati (ukrasiti) znači obod tanjura ili zdjele obložiti maslenimi uštipci, malimi kiselimi krastavci, prženom žemljom, ploškami limuna, lovorovim lišćem i t. d. Kad što uztreba.

Gelatina (klijevina) jest najfinija vrst ljepiva koja se upotrebljava za drhtalice i slično.

Gelée zovu se hladnetine načinjenje bez klijevine, morunjeg mjehura i telećih nožicah, ili s vrlo vrelim dodatkom.

Glace  jest mješavina od fino  stučena  šećera s bjelanjcem,  limunovim sokom,  vodom i t. d.

Haché jest hrana od izsječenog pečenog mesa, kuhanih pluća i t. d.

Hachirati  fino isjeći.

Marmelada jest kuhano voće, sgrušano s šećerom

Marinirati znači kvasiti meso, perad, ribe s kiselom čorbom i mirodijami nekoliko satih ili dana, kako treba.

Passirati  znači:  protiskati ili protjerati  umake i tekućine kroz sito ili prociediti ih kroz ubrusac.

Panirati  znači:  komadiće mesa, peradi, popečke umočiti u stepeno jaje pa u mrvice.

Papillote (svitci od papira) su ukrasi od papira, koji nam služe za to, da š njima pokrijemo golu kost hodulje. Prave se ovako: Pol arka papira složi po duljini tako, da na pregibu još 2 cm široki komad zavrneš. Taj zavrnuti komad škarami rezuckaj što sitnije možeš po cieloj duljini. Sad savij artiju oko prsta ili držka kuhače za debljinu hodulje (Stelzbein) i tad pričvrsti tvrdim, za tu porabu sliepljenim papirom ili listovom naličnom manšetom, kakva se rabi za ukras sviećnjaka.

Pürée  jest voće, krumpir, sočivo izsječeno fino ili stučeno pa kroz sito protjerano.

Ragout jest kuhano ili pečeno meso.

Tranchirati jest razrezati u liepe komadiće razne pečenke.          

Ja ne bih bio ja kada ne bih pogledao što o gornjim izrazima piše g. Klaić u svome „Velikom rječniku stranih riječi“! Napisao sam samo ona tumačenja koja sam u tom rječniku pronašao.

blanširati franc. (blanchir) u kuharskom jeziku: 1. naglo prokuhati, pofuriti, ošuriti;  2. (o)čistiti, (o)bijeliti, (o)guliti, (o)ljuštiti

boullion v. bujon (i buljon) franc. juha od mesa i povrća, naročito juha od goveđeg mesa sa sirovim jajetom

compot nema, ali ima kompot lat. (compositus – sastavljen) voće ukuhano sa šećerom

file franc. (filet) mesni dio na hrptenjači životinje; pečenica; slatka pečenica; bubrežnjak; pisana pečenka

frikando franc. (fricandeau) pečenje od telećeg, janjećeg ili srnećeg buta

garnirati franc. (garnir) 1. obložiti (npr. meso u zdjeli prilozima) 2. okrasiti; okitit; opšiti  3. začiniti

želatin franc. (gelatine od lat. gelu – mraz, studen, led)  1. bolja vrsta životinjskog ljepila, tutkalo 2. hladetina

žele franc. (gelée) 1. hladetina 2. stisnut voćni sok i bonboni od njega

marmelada franc. (marmelade; riječ je zapravo portugalska i znači pekmez od dunja) vrsta pekmeza

marinirati tal. (isp. marinada) usoljeno ili sirovo(riblje) meso staviti u začinjen kuhani ocat i time konzervirati

marinada tal. (marinare – prirediti s octom i začinima) naročito konzervirana riba (usoljena i kisela)

panirati franc. (paner, isp. lat. panis – kruh) jelo određeno za prženje umočiti u razmućeno jaje i uvaljati u brašno ili mrvice (krušne) 

pire franc. (purée ) kaša (obično od krumpira)

ragu franc. (ragout) jelo od više vrsta parenog mesa i gljiva u začinjenom umaku; gusta juha; paprikaš

tranširati franc. (trancher – odsjeći, presjeći, rasjeći) razrezati, razrezivati, rasijecati, secirati; prosjeći trbuh zaklanom živinčetu, iščistiti utrobu i odijeliti pojedine komade; raspraviti (slavonski izraz)

Na kraju nešto o samoj autorici. Marija Kumičić je rođena u Varaždinu 1863. godine kao Marija Maršić. Za poznatog hrvatskog književnika Eugena Kumičića se udala 29. 9. 1882. Zajedno su proživjeli 22 godine i imali dva sina. Kada je Eugen umro, Marija je imala samo 41 godinu. Doživjela je 82 godine, do svoje smrti 1945. godine.

Pisala je pjesme.   Bila je pametna, školovana i politički napredna. Malo više o njoj možete naći na webu, ako se potrudite.

Nešto malo drugačije

Nekako imam osjećaj da ovaj moj blog nije popularan i da se jako rijetko ili čak nikako posjećuje. Nije to meni uopće bitno, ja volim ponešto napisati, ponajviše kako bih utukao vrijeme. Počeo sam s kratkim napisima o Slavoniji u neka prošla vremena s naglaskom na neke riječi koje su se nekada koristile u jednoj poluurbanoj sredini.

Sada malo mijenjam tematiku! Naime, naišao sam na jednu poprilično staru, ali jako zanimljivu,  kuharicu, mislim na knjigu s receptima za kuhanje. Nema naslovnu stranicu, tako da nisam uspio otkriti kada je tiskana, ali mi se čini u vrijeme Austro-Ugarske, a možda i ranije u doba Austrije. Zanimljiva je utoliko što je pisana jednim pomalo zastarjelim hrvatskim jezikom, ali se u njoj rabe neke riječi koje bi možda i danas bilo korisno uvesti u uporabu kao zamjenu za mnoštvo kojekakvih tuđica.

Bio sam toliko slobodan pa sam ipak prepisao predgovor spomenutoj knjizi.

Predgovor trećemu izdanju

Najbolje je djelo koje se samo sobom hvali, stara je rieč. To se punim pravom može kazati za „Novu zagrebačku kuharicu“, koju je sastavila gospodja Marija Kumičić, a koja se je u malo godinah razprodala u više hiljada iztisaka.

„Nova zagrebačka kuharica“ izlazi sada u trećem izdanju, savjestno pregledana, izpravljena i nešto popunjena.

Akoprem ima u „Novoj zagrebačkoj kuharici“ po izbor hrana i zakusaka, od srca bili bismo zahvalni našim Hrvaticam, da iz svih krajeva naše hrvatske domovine pošalju opise naših narodnih jela, u koliko nisu sadržani u ovoj knjizi.

Iskreno želimo, da se što prije latimo ponovnog izdanja, jer to bi bio najočitiji znak, da je hrvatska knjiga, u hrvatskim zemljama, stekla podpunu ljubav i dužno štovanje.

S ovom porukom evo predajemo na ruke Hrvaticah treće izdanje.

Nakladnici

Jeste li vidjeli kakav je to jezik!? Je, hrvatski je, malo zastario, ali sasvim razumljiv.

U nastavku prilažem nekolicinu recepata koji su prepisani baš onako kako su napisani! Ja nisam baš neki stručnjak za kuhanje, ali mi se čini da bi po takvim receptima bilo poprilično teško nešto uspješno skuhati. Ako netko ima volje, slobodno može pokušati.

Počinjem s ribljim receptima, jer sam prvo naišao na par zanimljivih iz tog područja.

Dobar tek! Ali ipak najprije zanimljiv napis o čišćenju riba.

O čišćenju ribah

(Über die Reinung der Fische)

Komu je tegotno obično čišćenje riba, preporuča mu se za to izumljen stroj, koga je dala prirediti neka amerikanska gospodja. Sastoji se od tanka lima, komu je jedan kraj izsječen poput pile, a drugi, protivni, posve gladak. Lim je u polukrug savijen i s drvenim držkom spojen, koji se drži u ruci. Na kraju držka pričvršćen je tanki konopac, za koji je na protivnoj strani duga, šiljasta šibica, nalik igli. Kad hoćeš da čistiš ribu, probodi ju na repu tom iglom, koje se šiljak u dasku zabode, na kojoj leži riba. Sad počmi ljuštiti ribu tako, da stroj zubčastom stranom vučeš uz potreban pritisak od repa prema glavi. Kad ovako posao svršiš, okreni stroj, pa još gladkom stranom ribu dobro obradi, tako ćeš ju liepo i brzo očistiti.

Čista ribja juha

(Klare Fisch-Suppe)

U lonac metni 7 dekagrama masti, onda nareži jedan manji luk neka u masti zažuti, zatim mrkvu, peršin, nešto zelera, luka porca, 1 pastrnak i nešto odpadaka od šparge; zatim 1 kilogram ribe posve očišćene, ali ne oprane, na komade poreži (glave i drobninu) od tustih i mršavih riba, jednu sipaču (Schöpflöfel) punu vode, lagano pirjani dok luk zažuti, dolij zatim 2 – 3 litre graškove čorbe, nekoliko pečurka i soli, a potom kuhaj 2 sata, onda kroz ubrusac (serviett) u zemljanu posudu prociedi, a kad se ohladi oberi mast. Boju pomnožaj šafranom ili još bolje mesnim extraktom. Ako je juha mutna očisti ju sniegom od 2 bielanjca (bez limunova soka) jednako kao i hladnetinu i isto tako prociedi. Ukuhati možeš u takovu juhu lokume (Schlickkrapferl) od krapova mlieka, ili žličnjake od graška (Erbsennockerl), ili okrugljice od mrvica, ribje okrugljice, ili račju gibanicu, žemljene uljevuše (Schöberl) ili paštetice od žemlje i meridon od riže.

Treska na dalmatinski način

(Stockfisch auf dalmatinische Art)

U večer se treska stuče i namoči u svježu vodu. U jutro ju izvadi iz vode, oljušti ljuske i operi, zatim ju po sriedini hrbta razkoli, i tad, što bolje možeš, odstrani kosti i peraje. Sad ju poreži u komade, a u šerpinju metni nešto ulja, na hladno ulje ribu, zatim sasječeni zeleni peršin, papar, sol i posve malo mrvicah; opet ribu, pak papar i peršin, list lovora i jedan pori luk na četvero prerezan, napokon još ulja i hladne vode toliko, da riba pliva. Pusti da naglo zavrije, a nakon nekoliko vrienja dodaj malo rajčice i groždjica (rosine) i tako neka pokriveno polako vrije dva sata, dok se voda izgubi. Na ovako pripravljen način bude umaka osobito tečna, s kojom se osmoči palenta.

Pečene ribe

(Gebratene Fische)

Kad si izvadila ribi utrobu i pošto si ju oprala, oljušti ju ili ako ju hoćeš našpikati oderi joj kožu s ljuskami, prerezavši ju po duljini hrbta i oguljiv ju s oba kraja. Većim i tušćim ribam, kako krapu i tako dalje, izrieši meso od hrbtenjače za pečenje i špikanje. Nasoljenu ribu pusti jedan sat neka stoji, metni ju u pečenjarku sa maslacem u zemljanoj ili ocaklenoj posudi ili natakni ribu na ražanj. Male ribe ili komade većih riba peče se takodjer na svrućenoj a onda uljem ili namazanoj rešetki (Rost) nad žeravicom svakako uz jaku toplinu, jer se ribe razpadaju kad se polako peku. Ili pomotaj za pečenje osoljenu ribu u papir, koji maslacem si namazala i s lukom, peršinom i limunovimi ploškami posula.

Nastavljam ja u svome stilu. Možda na malo drugačiji način. Naime, naišao sam na neke riječi koje trebamo smatrati hrvatskim, a koje baš nisam imao prilike čuti do sada.

Sipača (Schöpflöfel) – kada sam vidio ovaj njemački izraz (u zagradi), to me podsjetilo da sam u Zagrebu čuo naziv šefla. Naravno da sam odmah otvorio Klaićev „Veliki rječnik stranih riječi“, te vidio sljedeće:

šefla njem. (schöpfen – crpsti, grabiti + Löffel – žlica, kašika) velika žlica za grabljenje jela, zaimača, kutlača, varjača

Dakle, niti Klaić ne spominje naziv sipača!

Slijedi riječ lokum. Liči mi na stranu riječ, ali niti kod Klaića nisam našao objašnjenje kojim bih si razjasnio što bi to značilo u receptu. Postoji samo:

lokum tur. (lokum) vrsta slatkiša od brašna, lješnjaka, šećera i sl. Pojavljuje se, prema Klaiću, u izrazu rahat-lokum.

rahat-lokum – poslastica od rižina brašna, šećera i aromatskih ulja (zovu ga još i rahatluk, ratluk, rat-lokum)

Ova slatkarija mi je već poznata, ono nekada davno smo koristili naziv ratluk. Sve u svemu, teško da bi se u riblju juhu ukuhavala nekakva takva slastica.

Ipak nisam bio toliko lijen da bih to pustio bez ikakvog objašnjenja, pa autorica je u zagradi navela njemački izraz Schlickkrapferl. Kada već postoji Google, zašto ne malo istraživati. Koliko mi moje pomalo skromno znanje njemačkog jezika omogućuje (u Googleovog prevoditelja se baš ne pouzdajem!) izvorno se radi o žličnjacima od brašna, mljevene govedine / junetine, jaja i svega što od začina ide u to. Kako se ti spomenuti lokumi ukuhavaju u riblju juhu, onda valjda umjesto govedine u žličnjake ide riblje meso.

Na redu je meridon. Prva potraga po Google-u nije dala razultata, no bio sam uporan i na kraju pronašao čak jedan recept koji prilažem (izvorni tekst, naravno!).

»Meridon« od raka

Miješamo 7 dkg masnoće od raka (maslaca sa okusom raka) sa 2 jaja ali ne dugo, jer će inače izgubiti boju, dodamo usitnjene i omekšane sredine žemički, sitno izrezana rakova kliješta i repove, sol , time napunimo kalup ili posudice namazane masnoćom od raka, te kuhamo na pari. Kad istresemo ovo jelo zvano »meridon«, možemo ga garnirati komadićima cvjetače ili repićima raka, ili uz njega poslužiti bistru goveđu ili riblju juhu, kokošju juhu ili sl.

Zbunila me ona riječ treska, u jednom od recepata. Činila mi se nekako poznato, a opet?! Na svu sreću autorica je, po svom običaju, napisala i njemački naziv te ribe: Stockfisch. Tada malo po njemačko-hrvatskim rječnicima i ispade da je riječ o bakalaru!  Opet do Klaića da vidim piše li on što o tome. Bogme da!

Bakàlär, tal. (baccalà) vrsta ribe iz sjevernih mora koja kod nas dolazi sušena u prodaju (treska)

Vjerojatno ću nastaviti u istom stilu, možda ponajprije s jelima od mesa.